Ove akademske godine SOS Rijeka ponovno je sudjelovala u provedbi sveučilišnog kolegija Rod, seksualnost, identiteti – od opresije do ravnopravnosti, koji kroz model učenja zalaganjem u zajednici povezuje teorijsko znanje o rodu i seksualnosti s konkretnim društvenim djelovanjem. U okviru kolegija, četiri studentice sudjelovale su u mentorskom programu u Udruzi gdje su se upoznale s našim radom i temama vezanim uz rodno uvjetovano nasilje, s posebnim naglaskom na postseparacijsko nasilje – nasilje koje se nastavlja i nakon prekida partnerskog odnosa kroz različite oblike kontrole, manipulacije i institucionalnih prepreka.
Tijekom boravka u udruzi studentice su imale priliku upoznati se s načinima pružanja podrške ženama koje su preživjele nasilje, razumjeti kompleksnost pravnih i društvenih procesa koji prate izlazak iz nasilnog odnosa te analizirati društvene narative koji često otežavaju ionako težak položaj žena.
Kampanja Čačkalica: četiri videa o životu nakon nasilja
Kao završni zadatak mentorstva studentice su osmislile i snimile četiri video uratka u sklopu kampanje Čačkalica, koju SOS Rijeka provodi kroz program Život nakon nasilja – reintegracija žrtava rodno uvjetovanog nasilja. Kampanja tematizira razdoblje koje često ostaje izvan fokusa javnosti – život nakon nasilja, proces oporavka i važnost društvene podrške ženama koje su odlučile prekinuti nasilje.
Kraj nasilja, početak promjene
Prvi video govori o procesu promjene nakon izlaska iz nasilnog odnosa i važnosti malih koraka u procesu oporavka.
“Promjene mogu biti teške i nelagodne. Neka ti mali užitci budu velike pobjede. Uzmi onu knjigu s police koju toliko dugo želiš pročitati, popij kavu u svojem najdražem kafiću ili jednostavno obuci onu haljinu koja te čeka na dnu ormara. Daj si vremena i prostora da živiš po svojim pravilima. Budimo zajednica koja će se međusobno podržavati i osnažiti!”
Kraj straha, početak otpora
Drugi video tematizira strah i nesigurnost s kojima se žene često suočavaju kada odluče potražiti pomoć.
“Kada si u strahu, i najjednostavnije stvari postaju teške. Dugački, komplicirani i emocionalno iscrpljujući pravni procesi nisu lak prvi korak kada se nalaziš u nesigurnoj i opasnoj okolini. SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava je ovdje za pružanje pomoći, gdje će te snažne žene pratiti u svakom koraku procesa.”
Kraj srama, početak dostojanstva
Treći video usmjeren je na problem stigmatizacije i posramljivanja žena koje su preživjele nasilje.
“Prekinimo začarani krug posramljivanja žena zbog onoga što im se dogodilo. Situacije su uvijek kompliciranije no što se čine, a razlozi brojni. Potaknimo sigurnu, solidarnu i otvorenu komunikaciju. Bacanje krivice i stigmatizacija žena ne doprinosi nikome osim onima koji provode nasilje.”
Kraj šutnje, početak podrške
Četvrti video naglašava važnost podrške okoline i ukazuje na velik broj neprijavljenih slučajeva nasilja u obitelji.
“Porazno je vidjeti drastičnu razliku između prijavljenih i neprijavljenih slučajeva nasilja u obitelji. Iznenađuje li nas ovaj podatak, s obzirom na sve ono što žene često doživljavaju kad odluče prijaviti nasilje? I samo jedan znak podrške i razumijevanja može promijeniti ovu statistiku. Stoga, osvijesti i informiraj se o načinima pružanja pomoći ženama koje proživljavaju rodno uvjetovano nasilje. SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava može biti prvi korak u mijenjaju njene priče.”
Studentske refleksije: iskustvo koje mijenja perspektivu
Na kraju mentorskog rada u Udruzi studentice su napisale refleksivne dnevnike u kojima su opisale kako je iskustvo rada u Udruzi utjecalo na njihovo razumijevanje rodno uvjetovanog nasilja i društvene odgovornosti.
Jedna studentica istaknula je:
“Iz iskustva boravka u Udruzi, najviše ću ponijeti sa sobom ljubav i nadu. Ljubav prema sebi što sam žena, što sam samim postojanjem zaslužila, kao i mi sve, svoje mjesto pod suncem. Ponijet ću i nadu, u bolje sutra, gdje vidim da se mnoge žene, svaka na svoj način bore i ne odustaju od naših prava te istinske slobode.”
Druga studentica opisuje kako je iskustvo rada u udruzi promijenilo njezinu svakodnevnu perspektivu:
“Shvatila sam koliko je to uistinu osjetljiva tema te koliko i najmanja sitnica, poput pogrešno upotrijebljene riječi može dodatno negativno utjecati na ženu koja je preživjela bilo koji oblik nasilja.”
Dodaje i kako joj je iskustvo promijenilo način na koji promišlja svakodnevne sadržaje i komunikaciju:
“Nakon boravka u udruzi pažljivije slušam tekst pjesama na koji prije nisam obraćala pažnju, bolje biram slikovnice koje čitam djeci u vrtiću te pažljivo biram riječi i savjete koje dajem svojim prijateljicama.”
Treća studentica istaknula je važnost društvene odgovornosti:
“Ja sam uvijek imala mentalitet da se to meni neće dogoditi, zašto bi. Ali zašto bi se to dogodilo drugim ženama, kad niti jedna to nije zaslužila. Najviše što ću ponijeti sa sobom je upornost za promjene, niti jedan pokušaj nije uzaludan.”
Četvrta studentica opisuje kako se njezina početna nelagoda pretvorila u snažnu motivaciju:
“Nakon prvog susreta te razgovora sa zaposlenicama i videa koje smo pogledali, bila sam apsolutno sigurna da bi mi bilo draže priključiti se i istražiti rad upravo ove udruge.”
Ipak, iskustvo je otvorilo i teška pitanja:
“Ako bih morala jednom riječju opisati prevladavajući osjećaj koji sam imala tokom rada u udruzi, to bi bila frustracija. Količina prebacivanja krivnje ili odgovornosti na žene, a paralelno količina opravdanja muškaraca mi je bila nesuvisla.”
No zaključuje optimistično:
“Postoji pomak, postoje udruge kao što je SOS Rijeka koja će putem svojih projekata i educiranja sebe i zajednice ipak potaknuti diskurs i promjene u ponašanju.”
Suradnja koja gradi društvo bez nasilja
Mentorski program još jednom je pokazao koliko je važno povezivati akademsko obrazovanje, aktivizam i rad u zajednici. Studentice su kroz rad u SOS Rijeci dobile uvid u kompleksnost rodno uvjetovanog nasilja, ali i u važnost podrške, solidarnosti i društvene odgovornosti u procesu oporavka žena. Kroz kampanju Čačkalica poslana je jasna poruka: život nakon nasilja je osobna borba pojedine žene – ali i pitanje cijele zajednice.
Promjene počinju kada slušamo, vjerujemo i pružamo podršku.