Program „Život nakon nasilja – reintegracija žrtava rodno uvjetovanog nasilja“ udruga SOS Rijeka provodila je kao trogodišnji program usmjeren na razdoblje koje često ostaje nevidljivo kada govorimo o iskustvu nasilja: život nakon izlaska iz nasilnog odnosa, skloništa ili sigurne kuće. Mnoge će pomisliti da je odlazak prekretnica između nasilja i mira. No polazište programa bilo je sasvim suprotno iskustvo proizašlo iz izravnog, dugogodišnjeg rada s našim klijenticama – nasilje ne prestaje nužno trenutkom fizičkog odlaska. Nerijetko se nastavlja kroz razne sudske sporove, institucionalne prepreke, ekonomsku nesigurnost ili dugotrajan oporavak od traume. I nakon odlaska iz nasilja često ostaju neriješena egzistencijalna, pravna, roditeljska, radna, stambena i emocionalna pitanja. Upravo je u toj fazi ženama potrebna kontinuirana, stručna, sveobuhvatna i dostupna podrška kako ne bi ostale sekundarno viktimizirane, institucionalizirane ili prisiljene vratiti se nasilniku.

Polazeći od gornjih premisa, kroz program “Život nakon nasilja” razvile smo model reintegracije koji povezuje emocionalnu podršku, pomoć u komunikaciji s institucijama i ostvarivanju prava, podršku pri uključivanju u zajednicu, edukacije stručnjakinja, javno zagovaranje, praćenje provedbe javnih politika te kampanje podizanja svijesti. Važan dio programa činile su i Ženske kružnice, prostor susreta, učenja i solidarnosti, kao i suradnja s institucijama, stručnjakinjama i organizacijama civilnog društva. Odlučile smo se za ovakav model jer se nijedna žena ne reintegrira unutar sigurnosti feminističke udruge, nego u zajednicama, kvartovima, na radnim mjestima i u svakodnevnom životu.

Integracijske usluge i podrška

Tijekom provedbe programa korisnicama su pružane emocionalna podrška, osnaživanje i kontinuirano praćenje, pomoć u komunikaciji s institucijama te podrška pri ostvarivanju prava i rješavanju drugih važnih životnih pitanja, uvijek polazeći od individualnih potreba i okolnosti svake žene. Fokus programa bila je, dakle dugoročna stabilizacija života nakon iskustva nasilja. Pritom je jedno od važnijih postignuća programa bilo je i širenje razumijevanja podrške izvan okvira klasičnog rada temeljenog na pružanju usluga. Kroz Ženske kružnice razvijan je siguran, neformalan i feministički prostor susreta, učenja, solidarnosti i međugeneracijske razmjene među različitim ženama. Kružnice su okupljale korisnice, volonterke, članice, suradnice i druge zainteresirane žene, a bavile su se temama koje su nadilazile iskustvo nasilja: od razgovora o slobodi i reproduktivnom zdravlju, preko književnosti i filma, do tjelesnog osnaživanja, kreativnih aktivnosti i kulturnih sadržaja. Takav pristup pokazao je da reintegracija nije samo administrativni ili pravni proces, nego i obnova osjećaja pripadnosti zajednici, mogućnosti međusobnog učenja i stvaranja odnosa temeljenih na podršci i solidarnosti među ženama.

Zagovaranje za sustavne promjene

Uz individualnu podršku i reintegraciju kroz aktivnosti poput Ženskih kružnica, Program je značajne napore usmjerio i na zagovaranje učinkovitijeg sustava zaštite i podrške žrtvama nasilja, polazeći od uvjerenja da oporavak ne ovisi samo o snazi pojedinke, nego i o kvaliteti institucionalnih odgovora. Cilj je bio doprinijeti sustavu u kojem će postupci trajati kraće, prepreke biti manje, a žene koje su preživjele nasilje – često zajedno s malom djecom – imati mogućnost što prije nastaviti život u sigurnijim i stabilnijim okolnostima.

Tijekom provedbe programa Udruga je pratila javne politike i provedbu Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, nastavljajući rad započet sudjelovanjem u izradi Izvještaja iz sjene za stručno tijelo GREVIO 2022. godine, koji je usmjerio naš zagovarački fokus prema praćenju provedbe preporuka Vijeća Europe u području zaštite žena od nasilja. Uz to, sudjelovale smo u otvorenim e-savjetovanjima o zakonodavnim i strateškim dokumentima, izvještavale Pučku pravobraniteljicu o problemima s kojima se susreću žrtve nasilja te aktivno doprinosile radu Povjerenstva za ravnopravnost spolova Primorsko-goranske županije. Kroz ove aktivnosti nastojale smo prenijeti iskustva iz izravnog rada s korisnicama u prostor donošenja odluka i oblikovanja javnih politika.

Završni naglasak ovog dijela programa bila je konferencija „Usklađivanje s preporukama GREVIO-a: Dijalog o provedbi Istanbulske konvencije“, održana u Rijeci pri samom završetku trogodišnje provedbe, 2026. godine. Konferencija je okupila predstavnice institucija, pravosuđa, akademske zajednice i organizacija civilnog društva te otvorila prostor za stručni dijalog o izazovima u zaštiti žrtava rodno uvjetovanog nasilja, provedbi međunarodnih preporuka i potrebi snažnije suradnje između institucija i organizacija koje pružaju izravnu podršku ženama.

Aktivnosti podizanja svijesti

Važan dio programa bio je i rad na vidljivosti iskustava žena koje su preživjele nasilje, kao i otvaranje prostora za javni razgovor o temama koje često ostaju neprepoznate ili pojednostavljene. Kroz kampanju Čačkalica, javne objave, medijske nastupe, tekstove, kulturna događanja i rad s mladima, SOS Rijeka sustavno je otvarala teme poput prisilne kontrole, traumatske vezanosti, postseparacijskog nasilja, sekundarne viktimizacije i dugotrajnog procesa oporavka nakon nasilja. Dio aktivnosti bio je usmjeren i na povezivanje kulture, iskustva i stručnog rada: primjerice, u sklopu programa održan je književni susret s Marinom Vujčić povodom promocije romana Sigurna kuća, inspiriranog iskustvima žena i rada sa zatvorenicama. Takvi su susreti pridonijeli približavanju javnosti složenosti odlaska iz nasilnog odnosa te procesa kroz koji žene ponovno grade sigurnost, autonomiju i život za sebe.

Posebna vrijednost programa bila je u tome što je povezivao izravni rad s korisnicama i šire društveno djelovanje. Tijekom provedbe razvijana je suradnja s organizacijama civilnog društva, institucijama, kulturnim ustanovama, stručnjakinjama, studenticama i volonterkama, stvarajući prostor za međusektorsko učenje i zajedničko djelovanje. Program je time pridonio razvoju šire mreže podrške, ali i pokazao da reintegracija nakon nasilja nije jednokratan proces ni odgovornost pojedinke, već dugotrajan proces koji zahtijeva koordiniran, održiv i društveno odgovoran odgovor zajednice.

Nakon tri godine provedbe, program „Život nakon nasilja – reintegracija žrtava rodno uvjetovanog nasilja“ iza sebe ostavlja razvijen i provjeren model podrške ženama koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje. Najvažnije postignuće programa nisu samo broj pruženih usluga, održanih susreta, kampanja ili javnih događanja, nego činjenica da je dosljedno polazio od stvarnih potreba žena: potrebe za sigurnošću, informacijom, podrškom, ekonomskom samostalnošću, institucionalnom zaštitom, zajednicom i dostojanstvom. Time je SOS Rijeka još jednom potvrdila ono što iskustvo rada sa ženama kontinuirano pokazuje – da izlazak iz nasilja nije kraj procesa, nego početak dugog puta prema životu u kojem žena ponovno stječe sigurnost, autonomiju i mogućnost odlučivanja o vlastitom životu.

Program „Život nakon nasilja – reintegracija žrtava rodno uvjetovanog nasilja“ financiralo je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u okviru poziva za Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga za razdoblje 2023. – 2025., a provodio se od 1. lipnja 2023. do 31. svibnja 2026. godine.