Zakon propisuje zaštitu navedenih osoba na način da ako radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje, odnosno djetetov život ili zdravlje omogući obavljanje drugih odgovarajućih poslova ili pravo na dopust.
Zakon propisuje zaštitu na način da trudnoj radnici, radnici koja je rodila ili radnici koja doji dijete u smislu posebnog propisa, a koja radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili zdravlje, odnosno djetetov život ili zdravlje, poslodavac je dužan za vrijeme korištenja prava u skladu s posebnim propisom, ponuditi dodatak ugovora o radu kojim će se na određeno vrijeme ugovoriti obavljanje drugih odgovarajućih poslova. Ako poslodavac nije u mogućnosti postupiti na ovaj način, radnica ima pravo na dopust u skladu s posebnim propisom.
Prestankom korištenja prava u skladu s posebnim propisom, prestaje dodatak ugovora te radnica nastavlja obavljati poslove na kojima je prethodno radila na temelju ugovora o radu. Dodatak ugovora o radu ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće radnice. U sporu između poslodavca i radnice samo je doktor_ica specijalist_kinja medicine rada nadležna ocijeniti jesu li poslovi na kojima radnica radi, odnosno drugi ponuđeni poslovi odgovarajući.
Najvažniji ‘posebni propis’ koji se ovdje spominje jest Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, koji definira i značenje pojmova trudne radnice, radnice koja je rodila ili koja doji. Također, taj Zakon u čl. 24. i 25. detaljnije razrađuje pravo na plaćeni dopust (za slučaj da su trudnica, majka i/ili dijete ugroženi, a poslodavac nije omogućio obavljanje drugih odgovarajućih poslova). Više o ovom pravu pisat ćemo u jednom od sljedećih newsletter, a koji će se baviti temom rodiljnih i roditeljskih potpora.
Ovdje bismo samo problematiziralei činjenicu da u Zakonu i radu (i dalje) stoji samo da će u sporu između poslodavca i radnice doktor_ica specijalist_kinja medicine rada biti nadležna ocijeniti jesu li poslovi na kojima radnica radi, odnosno drugi ponuđeni poslovi odgovarajući, što smo od prije smatrali neprimjerenim (s obzirom da se znatno logičnije čini da u taj proces budu uključeni već ovlašteni_a ginekolog_inja te pedijatar_ica). Novi Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama (koji je studio na snagu 1.1.2023.) učinio je mali korak ka izmjeni: iako i dalje propisuje da ocjenu o poslovima koji mogu biti štetni za zdravlje trudne radnice utvrđuje ovlašteni izabrani specijalist medicine rada, sada propisuje da se odluka poslodavca kojom joj se priznaje pravo na dopust doneseni na osnovi njezina pisanog zahtjeva, potvrde izabranog doktora zdravstvene zaštite žena iz obveznoga zdravstvenog osiguranja da je trudna odnosno da je rodila, izabranog doktora zdravstvene zaštite predškolske djece ili obiteljske (opće) medicine djeteta iz obveznoga zdravstvenog osiguranja da doji dijete te mišljenja doktora specijalista medicine rada o poslovima koji su štetni za zdravlje trudne radnice, radnice koja je rodila ili radnice koja doji dijete odnosno za dijete koje doji. Dakle, sada u proces jesu uključeni ginekolozi i liječnici koji skrbe o zdravlju djece, no smatramo da njihovu ulogu treba tumačiti ‘šire’ od uloge pukog utvrđivanja činjenice je li žena trudna i/ili doji dijete. Drugim riječima, smatramo da i njihovo mišljenje o (ne)prikladnosti određenog posla za zdravlje djece i žene treba biti temelj za donošenje odluke o (ne)odobravanju plaćenog dopusta.