Uzdržavanje maloljetnog djeteta

Roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Ova dužnost na strani roditelja postoji neovisno o tome živi li dijete s njima ili ne te neovisno o činjenici jesu li roditelji lišeni prava na roditeljsku skrb ili im je ona ograničena.

Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Maćeha ili očuh dužni su uzdržavati maloljetnog pastorka, ako dijete ne može ostvariti uzdržavanje od drugog roditelja.^[1]

Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja, u obzir se uzimaju kako potrebe primatelja (troškovi školovanja, zdravstveno stanje, možebitni prihodi i sl.) tako i mogućnosti davatelja (njegova primanja, druge zakonske obveze uzdržavanja).

Ako roditelji uspiju postići plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, u sklopu njega će dogovoriti i iznos uzdržavanja za maloljetno dijete. Ako plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nije postignut, onda će se o uzdržavanju odlučivati unutar postupka u kojem se odlučuje o razvodu braka odnosno uređivanju roditeljske skrbi.

Kao orijentir prilikom određivanja visine uzdržavanja mogu poslužiti Obiteljski zakon i pratećim odlukama propisani iznosi. Naime, Obiteljski zakon propisuje da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to:

1. za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće
2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i
3. za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće.

Iznimno, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma:

1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili
2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.

Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odredit će odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj. ^[2]

Uzdržavanje se načelno može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim ako Obiteljski zakon (dalje: ObZ) za neku situaciju ne propisuje drugačije. Tako se u čl. 289. ObZ propisuje da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati. Tražbina djeteta, odnosno naknada za uskraćeno uzdržavanje prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.

Uzdržavanje punoljetnog djeteta

Što se tiče uzdržavanja punoljetnog djeteta, ObZ propisuje da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito^[3] i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina. Obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta prestat će i prije isteka godine dana od prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši dvadeset šest godina. Punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

Roditelj djeteta ima pravo od djeteta, nadležnih tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovu obrazovanju, odnosno zaposlenju. Smatra se da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine.

Dijete koje ima prihode dužno je doprinositi za svoje uzdržavanje. Punoljetno dijete koje prima uzdržavanje radi obrazovanja dužno je obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju obveza najkasnije do 1. studenoga za svaku školsku, odnosno akademsku godinu.

Ostvarivanje uzdržavanja

Postoji više načina kako dijete može ostvariti pravo na uzdržavanje.

Ako se razvode roditelji maloljetnog djeteta (ili prekidaju izvanbračnu zajednicu), pitanje uzdržavanja se može dogovorno riješiti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi – ako ga roditelji postignu.

Ako se roditelji koji se razvode ne sporazumiju o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad maloljetnim djetetom sud će sam, odnosno po službenoj dužnosti odlukom kojom se brak razvodi ujedno odlučiti o uzdržavanju djeteta.

Ako se pak radi o roditeljima koji nisu bili u braku, ako jedan od roditelja pokrene postupak za uređivanje roditeljske skrbi, u sklopu tog postupka odlučit će se i o uzdržavanju djeteta.^[4]

Postoji i mogućnost pokretanja posebnog izvanparničnog^[5] ili parničnog postupka^[6] u svrhu određivanja uzdržavanja.

Naravno, moguće su i različite životne situacije uslijed kojih će biti potrebno izmijeniti visinu iznosa uzdržavanja. Stoga Obiteljski zakon regulira postupanje u situacijama u kojima dolazi do promijenjenih okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja, propisujući da „osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.“^[7]

Uzdržavanje od strane bake i djeda

Ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Jedna od bitnih pretpostavki uzdržavanja djeteta od strane bake i djeda je da roditelj, po kojem su oni baka, odnosno djed, ne uzdržava dijete. Pri tome nije važan razlog zašto roditelj ne uzdržava dijete. Baka i djed su na redu za uzdržavanje prije očuha i maćehe, tj. očuh i maćeha su ga dužni uzdržavati tek ako to ne čine baka i djed.

Uzdržavanju se pridonosi prema svojim mogućnostima obveznika uzdržavanja i potrebama uzdržavane osobe, sukladno odredbama Obiteljskog zakona. Ako više osoba ima istodobnu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima.

Da bi obveza uzdržavanja od strane bake i djeda mogla nastati, potrebno je da dijete sudskim putem zatraži uzdržavanje od bake i djeda. Pri tom dijete zastupa roditelj s kojim dijete živi. U slučajevima kad je roditeljima oduzeta roditeljska skrb ili je donesena odluka o oduzimanju svakodnevne skrbi o djetetu ili o posebnom smještaju djeteta s problemima u ponašanju, dijete može zastupati i centar za socijalnu skrb.

Za određivanje uzdržavanja djeteta od strane bake ili djeda odlučuje sud u parničnom postupku u skladu s odredbama članaka 423. do 432. Obiteljskog zakona.

 

Privremeno uzdržavanje

Pod određenim uvjetima, dijete može ostvariti pravo na tzv. privremeno uzdržavanje, regulirano Zakonom o privremenom uzdržavanju (dalje u tekstu: ZOPU)^[8]. To je uzdržavanje koje daje država, a ostvaruje se posredstvom centra za socijalnu skrb.

Da bi dijete ostvarilo pravo na privremeno uzdržavanje moraju biti ostvareni sljedeći uvjeti:

• da je riječ o maloljetnom djetetu
• da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom u cijelosti ili djelomično ne pridonosi uzdržavanju (obveza kojega je utvrđena ovršnom ispravom)
• da se učini vjerojatnim da baka i djed po tom roditelju ne pridonose uzdržavanju djeteta (najmanje u visini koja je ZOPU-om određena kao iznos privremenog uzdržavanja)
• da obveznik uzdržavanja ne ispunjava, u cijelosti ili djelomično, svoju obvezu uzdržavanja dulje od tri mjeseca neprekidno od dana pokretanja ovršnoga postupka radi ostvarivanja uzdržavanja.^[9] Pod djelomičnim neispunjavanjem obveze uzdržavanja podrazumijeva se da obveznik uzdržavanja plaća uzdržavanje, ali u iznosu manjem od iznosa koji je ZOPU-om propisan kao iznos privremenog uzdržavanja.

Dakle, potrebno je da je obveza uzdržavanja utvrđena (planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je potvrdio sud ili pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom^[10]), kao i da roditelj (obveznik uzdržavanja)  tu svoju obvezu ne ispunjava niti je uzdržavanje uspešno naplaćeno u postupku prisilne naplate.

Postupak ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje provodi centar za socijalnu skrb nadležan za dijete. Sredstva za privremeno uzdržavanje osiguravaju se u državnom proračunu. Postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.^[11]

Što se tiče iznosa privremenog uzdržavanja, ono se u pravilu određuje u iznosu od 50 % zakonskog minimuma uzdržavanja. Minimalne novčane iznose potrebne za uzdržavanje djeteta propisuje na godišnjoj razini nadležni ministar.

Pravo na privremeno uzdržavanje priznaje se od dana podnošenja zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja najmanje u iznosu koji je ovim ZOPU-om određen kao iznos privremenog uzdržavanja, a najduže u ukupnom trajanju do tri godine.

Isplatom iznosa privremenog uzdržavanja, Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, sa svim sporednim pravima. To znači da roditelj koji nije plaćao uzdržavanje postaje dužnik Republike Hrvatske i da ona može pokrenuti postupke koji su potrebni da bi se taj dug naplatio prisilnim putem.^[12]

Valja napomenuti i da neplaćanje uzdržavanja može predstavljati kazneno djelo. Radi se o kaznenom djelu Povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. Kaznenog zakona (dalje u tekstu: KZ)^[13], a koji članak propisuje da će se onaj tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, kazniti kaznom zatvora do jedne godine. Ako se obveza uzdržavanja odnosi na uzdržavanje djeteta ili osobe koja zbog starosti, bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobna za rad, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine. No, kaznenog djela nema ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje. Da ne bi bilo zabune – njegova obveza uzdržavanja postojat će i dalje, iako je (trenutno) iz opravdanih razloga nije u mogućnosti plaćati. No, u slučajevima kada se utvrdi da osoba zaista nije bila u mogućnosti plaćati uzdržavanje, neće se raditi o kaznenom djelu.

[1] Maćeha ili očuh dužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati maloljetnog pastorka, ako su u trenutku smrti roditelja živjeli s pastorkom.

[2] Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 30/21), dostupno na:

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_03_30_653.html,

Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 30/21), dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_03_30_654.html

[3] Ovdje riječ „redovito“ ne znači da se mora raditi o redovnom studentu. I izvanredni studenti imaju pravo na uzdržavanje pod istim uvjetima. Vidi više u: Winkler, S., O uzdržavanju punoljetne djece, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1991., v. 35, br. 2, 597-623 (2014), dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/193884

[4]Bilo kroz plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, bilo kroz postupak koji će se pred sudom pokrenuti u svrhu uređivanja roditeljske skrbi i/ili samog uzdržavanja.

[5] Tako prema čl. 308 ObZ-a dijete može podnijeti zahtjev za uzdržavanje i u pojednostavljenom izvanparničnom postupku za određivanje uzdržavanja sukladno odredbama članaka 474. do 477. ObZ-a.

Stranke u tom postupku su dijete i roditelj koji ne stanuje s djetetom. Dijete u postupku radi uzdržavanja zastupa roditelj s kojim dijete stanuje. Za odlučivanje u pojednostavljenom postupku u stvarima uzdržavanja nadležan je, uz sud opće mjesne nadležnosti, i sud prebivališta, odnosno boravišta djeteta. Postupak se pokreće prijedlogom, a u prijedlogu se mora naznačiti iznos uzdržavanja čije određivanje se predlaže. Iznos uzdržavanja mora biti u skladu s tablicom o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta sukladno odluci koju donosi ministar nadležan za socijalnu skrb temeljem članka 314. stavka 4. ObZ-a.

Ako nisu ispunjene pretpostavke za određivanje uzdržavanja u pojednostavljenom postupku, sud će nastaviti postupak prema pravilima postupka u sporovima o uzdržavanju (u parničnom postupku, sukladno čl. 423. do 432. ObZ-a). U tom slučaju sud će odrediti predlagatelju rok od osam dana za usklađivanje njegova prijedloga s odredbama Zakona o parničnom postupku o sadržaju tužbe.

Sud će dostaviti prijedlog radi uzdržavanja protivnoj stranci u roku od osam dana od dana zaprimanja prijedloga. Protivna stranka može u roku od osam dana od dana primitka prijedloga podnijeti prigovor. Ako protivna stranka u navedenom roku ne podnese prigovor, sud će bez održavanja ročišta rješenjem koje ne mora imati obrazloženje prihvatiti prijedlog. Ako protivna stranka podnese prigovor, postupak će se nastaviti prema pravilima postupka u sporovima o uzdržavanju (parnični postupak, prema čl. 423. do 432. ObZ-a). U tom slučaju sud će odrediti predlagatelju rok od osam dana za usklađivanje njegova prijedloga s odredbama Zakona o parničnom postupku o sadržaju tužbe. Pravodobno podneseni prigovor vrijedi kao odgovor na tužbu u tom nastavljenom postupku.

[6] U slučaju spora o potrebama djeteta ili mogućnostima obveznika uzdržavanja, kao i u slučaju kad se postupak pokreće protiv bake i djeda ili maćehe ili očuha o uzdržavanju odlučuje sud u parničnom postupku u skladu s odredbama članaka 423. do 432. ObZ-a. Postupak se u tom slučaju pokreće tužbom mjesno nadležnom sudu, a stranke u postupku radi uzdržavanja djeteta su dijete i osoba koja ga je prema ObZ-u dužna uzdržavati. Dijete zastupa roditelj s kojim dijete stanuje. Ako roditelj s kojim dijete stanuje pristane, u postupku radi uzdržavanja dijete zastupa centar za socijalnu skrb. Centar za socijalnu skrb dužan je u ime djeteta pokrenuti i voditi postupak radi uzdržavanja, odnosno radi povećanja uzdržavanja ako roditelj s kojim dijete stanuje to pravo ne ostvaruje iz neopravdanih razloga dulje od tri mjeseca od dana kad je dijete steklo to pravo. U postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, a sporazum stranaka uzet će se u obzir ako je u skladu s dobrobiti djeteta, te će dopustiti sklapanje sudske nagodbe.

[7] Vidi čl. 430. – 433. ObZ

[8] Zakon o privremenom uzdržavanju (NN 92/14, dalje: ZOPU).

[9] Pokretanjem ovršnog postupka smatra se podnošenje prijedloga za ovrhu nadležnom sudu ili dostavu zahtjeva za plaćanje prema ovršnoj ispravi Financijskoj agenciji sukladno propisima kojima se uređuju postupci ovrhe ili obraćanje središnjem tijelu nadležnom za postupanje sukladno međunarodnim konvencijama te uredbama Europske unije.

[10] Važno je znati da to ne mora nužno biti presuda, može se raditi i o drugoj pravomoćnoj i pvršnoj sudskoj odluci, npr. privremenoj mjeri.

[11] Centar za socijalnu skrb je dužan po službenoj dužnosti pokrenuti postupak kada roditelj s kojim dijete stanuje odbije pokrenuti postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje ili kada o djetetu skrbi druga osoba sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.

[12] Centar za socijalnu skrb po službenoj dužnosti donosi rješenje kojim će obvezniku uzdržavanja naložiti da u roku od osam dana od dana dostave rješenja plati Republici Hrvatskoj isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja za svako jednogodišnje ili kraće razdoblje isplate ako je privremeno uzdržavanje trajalo kraće od jedne godine, s pripadajućom zateznom kamatom. Ako obveznik uzdržavanja ne ispuni navedenu obvezu, centar za socijalnu skrb će dostaviti rješenje s potvrdom o izvršnosti nadležnom državnom odvjetništvu radi pokretanja izvršenja.

[13] Kazneni zakon, NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19.