Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti. Kad određuje uzdržavanje za bračnog druga, sud posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka.^[1] Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.

Dakle, sud će pri donošenju svoje odluke uzimati u obzir cjelokupnu (imovinsku) situaciju obje stranke. Iako tražitelj uzdržavanja možda nema dostatnih sredstava za život, ako osoba od koje se uzdržavanje traži i sama ima nevelike prihode, a uzdržava nekoliko djece i recimo još brine za bolesne roditelje – vrlo je vjerojatno da ga sud neće obvezati još i na uzdržavanje bivšeg bračnog druga.

Bračni drug može podnijeti zahtjev za uzdržavanje do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka, na što ga je sud dužan upozoriti. Iznimno, ako u parnici za razvod ili poništaj braka nije postavljen zahtjev za uzdržavanje, bivši bračni drug može tužbom tražiti uzdržavanje u roku od šest mjeseci od prestanka braka. ^[2]

Obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja. Tužba za produljenje obveze uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

Pravo na uzdržavanje prestaje na dan kad bivši bračni drug koji to pravo koristi sklopi novi brak. Pravo na uzdržavanje bivšeg bračnog druga prestaje kad taj bračni drug zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, odnosno kad postane nedostojan toga prava ili kad prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno. Pravo na uzdržavanje prestaje i smrću bivšeg bračnog druga koji daje ili onoga koji prima uzdržavanje.^[3]

Sve odredbe o uzdržavanju bračnih drugova na odgovarajući način se primjenjuju i na uzdržavanje izvanbračnog druga, koji ostvaruje pravo na uzdržavanje od drugog izvanbračnog druga pod istim pretpostavkama kao i bračni drug.^[4]

[1] Uzdržavanje za bračne drugove se određuje u redovitim mjesečnim obrocima i unaprijed. Sud može na zahtjev jednoga ili obaju bračnih drugova odrediti jednokratnu isplatu iznosa za uzdržavanje uzimajući u obzir okolnosti slučaja.

[2] Osim tužbom, uzdržavanje se može utvrditi i sklapanjem sporazuma o uzdržavanju u slučaju razvoda braka. Sporazumom se bračni drugovi mogu sporazumjeti o visini uzdržavanja, načinu ispunjavanja obveze te trajanju i prestanku obveze uzdržavanja. Bračni drugovi mogu sporazum o uzdržavanju sklopiti u pisanom obliku i predložiti da sud u izvanparničnom postupku odobri sporazum kako bi stekao svojstvo ovršne isprave.

[3] Bračni drug koji je snosio troškove uzdržavanja bivšeg bračnog druga i nakon prestanka obveze uzdržavanja, odnosno nakon njezina smanjenja, ima pravo na povrat vrijednosti danog uzdržavanja i za vrijeme prije podnošenja tužbe kojom je tražio da se utvrdi prestanak obveze uzdržavanja ili da se ta obveza smanji.

[4] Također, roditelj izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati drugog roditelja godinu dana od rođenja zajedničkog djeteta ako se taj roditelj skrbi o djetetu, a nema dovoljno sredstava za život. Roditelj izvanbračnog djeteta dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i za vrijeme do podnošenja tužbe. Tražbina roditelja izvanbračnog djeteta prema roditelju djeteta koji je dužan snositi uzdržavanje zastarijeva za vrijeme od jedne godine od dana nastanka obveze. Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu majku za vrijeme trajanja trudnoće, ako ona nema dovoljno sredstava za život.