Povodom obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava (10.12.), donosimo vam članak  na temu Svjedok u kaznenom postupku (u svrhu lakšeg čitanja teksta, koristit ćemo imenicu muškog roda “svjedok”, koja se u ovom kontekstu odnosi i na osobe muškog i na osobe ženskog spola). Ujedno, želimo istaknuti da se ovaj datum uzima i kao kraj kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja“ koju provode brojne organizacije civilnog društva. Kampanja započinje 25.11., na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama (povodom tog datuma u našem smo Pravnom kutku objavili članak na temu prisilne kontrole.

U kaznenom postupku svjedoci su vrlo važan čimbenik, no nekako su u sjeni postupka koji je primarno okrenut počiniteljima, a zatim i žrtvama. Naše zakonodavstvo predviđa opću dužnost svjedočenja, no vrlo često građani ne znaju što svojstvo svjedoka zapravo znači. Zbog toga, a i zbog činjenice da svjedočenje često zna biti stresno, želimo vam približiti ulogu svjedoka u kaznenom postupku.

Tko je svjedok?

Svjedok je osoba protiv koje se ne vodi kazneni postupak, a za koju je vjerojatno da zna nešto o činjenicama koje se utvrđuju u kaznenom postupku te je zato pozvana da pred tijelom kaznenog postupka1 (državnim odvjetništvom ili sudom) iznese svoje saznanje, odnosno to je osoba koja ima saznanja o kaznenom djelu, počinitelju ili drugim važnim okolnostima. Važno je znati da je svjedok pozvan iznijeti saznanja o činjenicama, a ne svoja mišljenja, stavove ili vrijednosne ocjene te je zato dragocjen izvor saznanja prilikom utvrđivanja činjenica u postupku.

Je li svjedok dužan odazvati se pozivu?

Često nam se javljaju stranke koje nas pitaju ovo pitanje. Znaju nam reći „Ali, ja se ničega ne sjećam“ (npr. u slučaju da je proteklo puno vremena od počinjenja kaznenog djela). Ili kažu „Ja ne želim svjedočiti“ Ili  „Ne znam ništa o tome“ (o događaju radi kojega su pozvani svjedočiti). U bilo kojem slučaju kada je svjedok pozvan dati svoj iskaz, mora se odazvati pozivu te doći na mjesto i u vrijeme određeno pozivom. Iznimno, naš zakon2 predviđa mogućnost nedolaska jedino ako za to osoba ima opravdani razlog (npr. u bolnici je na liječenju), ali o tome svejedno treba u što kraćem roku obavijestiti sud te mu naknadno, čim bude u mogućnosti, dostaviti dokaz opravdanog nedolaska. U ovom slučaju, bila bi to medicinska dokumentacija iz koje je vidljivo da je osoba zaista bila spriječena doći.

Koja su to prava koja ima svjedok u kaznenom postupku:

  • ne odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili  bliskog srodnika  kaznenom progonu, teškoj sramoti  ili znatnoj materijalnoj šteti (na ovo je sud dužan paziti i po službenoj dužnosti, odnosno ne dozvoliti postavljanje ovih pitanja)
  • služiti se vlastitim jezikom, imati tumača ako je svjedok gluh ili nijem
  • u zakonom predviđenim slučajevima, pravo na zaštitu fizičke sigurnosti, privatnosti (npr. svjedočenje pod pseudonimom), uključenje u program zaštite ukoliko je svjedoku ugrožen život
  • izraziti nelagodu sudskom vijeću/sudu prilikom davanja iskaza pred javnosti ili okrivljenikom
  • izvijestiti sud o nemogućnosti dolaska zbog svog psihofizičkog stanja (ovo smo spomenuli nešto ranije, u kontekstu opravdanog neodazivanja pozivu/ opravdanog nedolaska na sud)
  • na naknadu troškova nastalih zbog dolaska na sud (ovo će biti slučaj kada je mjesto u kojem se nalazi sud na koji je svjedok pozvan, različito od mjesta gdje svjedok živi ili odakle dolazi na sud, a ostvaruje se nakon svjedočenja).

 

Uz prava dolaze i određene obveze koje se vežu uz svojstvo svjedoka pa je tako svjedok dužan:

  • odazvati se pozivu, odnosno doći na mjesto i u vrijeme kad je pozvan3
  • svjedočiti (dati svoj iskaz) osim ako zakonom nije drukčije propisano
  • istinito iskazivati (svjedok će biti upozoren da u slučaju lažnog iskazivanja, protiv njega može biti poduzet kazneni progon za davanje lažnog iskaza).

Kao svjedok ne mogu se ispitati:

  • osoba koja bi svojim iskazom povrijedila zakonom ustanovljenu obvezu čuvanja tajnosti podataka (dok je nadležno tijelo ne oslobodi te obveze)
  • branitelj okrivljenika (osim ako to sam okrivljenik ne zahtijeva)
  • vjerski ispovjednik o sadržaju ispovjedi.

Ovdje se radi o osobama koje su vezane potrebom očuvanja nekog drugog društvenog interesa jačeg od interesa vođenja kaznenog postupka, dok god traje dužnost zaštite tog interesa.

Uz osobe koje ne mogu biti ispitane kao svjedok, postoje i osobe koje su oslobođene obveze svjedočenja. U ovaj bi krug osoba ulazili: osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici, srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugoga stupnja zaključno, posvojenik i posvojitelj okrivljenika, javni bilježnici, porezni savjetnici (u okviru zakonske obveze čuvanja tajne), odvjetnici, liječnici, zubari, psiholozi, probacijski službenici i socijalni radnici (o onome što su u obavljanju svoga zanimanja saznali od okrivljenika), novinari i urednici u sredstvima javnog priopćavanja (o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja i koji su uporabljeni prilikom uređivanja sredstava javnog priopćavanja).

Vezano uz ono s čim se mi često susrećemo u radu sa žrtvama nasilja (obiteljskog, partnerskog, seksualnog), a u kontekstu osoba koje su oslobođene obveze svjedočenja, je tzv. blagodat nesvjedočenja. Naime, u određenoj fazi kaznenog postupka, žrtva će biti pozvana dati svoj iskaz u svojstvu svjedoka. U praksi, žrtva nasilja je gotovo uvijek žena, a počinitelj muškarac. Sudac će žrtvu po službenoj dužnosti upoznati s mogućnosti korištenja blagodati nesvjedočenja protiv okrivljenika koji je u praksi najčešće njezin suprug/partner. Često izraz blagodat nesvjedočenja zbuni žrtve – misle da je korištenje te blagodati nešto dobro za njih pa je prihvate iako žele svjedočiti, a onda nam kasnije znaju reći da su je koristile i da im nije jasno zašto ih sudac nakon toga više ništa nije pitao. Zato im prilikom pripreme za odlazak na svjedočenje znamo predložiti da će im najlakše, a svima razumljivo, biti reći „da, želim svjedočiti“ ili „ne, ne želim svjedočiti“. Što s blagodati nesvjedočenja  ako je žrtva kaznenog djela dijete, a okrivljenik je član obitelji? U tom slučaju nitko nije oslobođen obveze svjedočenja (ne postoji mogućnost korištenja blagodati nesvjedočenja), odnosno svjedočenje je obvezno.

Kada je svjedok osoba koja je zbog  nekog svog osobnog obilježja posebno ranjiva (tzv. ranjivi svjedoci), zakon predviđa da se takvi svjedoci (a radi se o svjedocima koji se zbog starosti, zdravstvenog stanja ili invaliditeta ne mogu odazvati pozivu) mogu ispitati u svom stanu ili drugom prostoru u kojemu borave te da se te  svjedoke može ispitati putem audio-video uređaja4 kojim rukuje stručna osoba. U praksi se rijetko susrećemo sa slučajevima kada se svjedoci ispituju u svom domu.

Putem audio-video uređaja može se kao svjedoka ispitati i žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode, kaznenog djela trgovanja ljudima ili ako je kazneno djelo počinjeno u obitelji (ali samo na zahtjev te osobe, u pravilu pisanim putem) te žrtve u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite sukladno prethodno provedenoj pojedinačnoj procjeni potreba žrtve5.  Kada se radi o situaciji da se dijete našlo u ulozi svjedoka, ispitivanje putem audio-video uređaja će se provesti obvezno ukoliko je dijete mlađe od 16 godina, dok se za starije maloljetnike (16–18 godina) vrši procjena o potrebi  provođenja ovakvog načina ispitivanja.

Kada se ispituje svjedok?

Svjedok se ispituje u različitim fazama postupka i od strane različitih osoba. U tijeku istrage ispituje ga istražitelj, no moguće je i da bude ranije ispitan, ako postoji opasnost od odgode ili je počinitelj nepoznat, a svjedok bi mogao doprinijeti njegovoj identifikaciji. Ako se održava dokazno ročište, ispitivanje svjedoka će provesti sudac istrage, a svjedok će svakako biti ispitan i na raspravi.

Što ako je u isto vrijeme, na isto ročište, pozvano više svjedoka?

Ukoliko je pozvano više svjedoka, oni se ispituju svaki zasebno, bez prisutnosti drugih svjedoka (kako svojim iskazima ne bi utjecali jedni na druge, svjesno ili nesvjesno). Svoje odgovore svjedok je dužan dati usmeno i iskazivati istinito, a pri tome se ima pravo služiti vlastitim jezikom.

Nadamo se da će vam ovaj članak pomoći nađete li se vi sami ili vama bliska osoba u svojstvu svjedoka. A za dodatne informacije i pomoć, u nastavku navodimo kome se sve, uz nas, još možete obratiti za pomoć, podršku i/ili informacije.

Služba za podršku žrtvama i svjedocima pri Ministarstvu pravosuđa i uprave RH

Odjeli za podršku žrtvama i svjedocima koji djeluju pri određenim županijskim sudovima, čije kontakte možete pronaći na ovoj poveznici.

Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela koju čini 11 organizacija civilnog društva, a podršku i pomoć pružaju u 17 županija.

Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja dostupan na besplatan europski standardizirani broj za pružanje podrške žrtvama i svjedocima 116-006.

Specijalističke službe za podršku u koje spadaju brojne druge nevladine organizacije (pa tako i SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava) i javne institucije u Republici Hrvatskoj koje pružaju dodatne oblike podrške te specijaliziranu podršku za pojedine kategorije posebno ranjivih žrtava, kao  npr. za  žrtve rodno uvjetovanog nasilja ili žrtve seksualnog nasilja. Na ovoj poveznici možete pronaći kontakte organizacija koje pružaju psihosocijalnu i pravnu pomoć na području Primorsko-goranske županije.

 Za dodatne informacije i pojašnjenja, slobodno nam se obratite na  051/211-888 ili
pomoc@sos-rijeka.org.

 

Ovaj članak dio je projekta Pravo na pravo čiju provedbu financira Ministarstvo pravosuđa i uprave.

1 Radi jednostavnosti, u nastavku ćemo umjesto „tijelo kaznenog postupka“ pisati „sud“.

2 Misli se na Zakon o kaznenom postupku koji regulira postupak svjedočenja te prava i obveze svjedoka.

3  Ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti ispitan,  može se naložiti da ga se prisilno dovede, a ukoliko se odazove pozivu, ali ne želi svjedočiti, može ga se novčano kazniti. Ako i nakon toga odbije svjedočiti, može ga se i zatvoriti. Zatvor u tom slučaju traje dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo ispitivanje ne postane nepotrebno ili dok se kazneni postupak ne završi, ali najdulje mjesec dana. Navedeno se, naravno primjenjuje samo na punoljetne svjedoke.

4 Ispitivanje putem audio-video uređaja je poseban način ispitivanja radi izbjegavanja kontakta žrtve i počinitelja kako bi se spriječila daljnja traumatizacija žrtve.

5 Pojedinačna procjena potreba žrtve je postupak kojim se utvrđuje postoji li potreba žrtve za dodatnim  mjerama zaštite u kaznenom postupku te koje mjere je potrebno provesti kako bi se žrtva dodatno zaštitila (jedna od njih je i ispitivanje putem audio-video uređaja).