Od 2012. godine kada je UN proglasio 1. lipnja Svjetskim danom roditelja, obilježavamo ga u čast svim oblicima roditeljstva i svim roditeljima, koji neumorno ulažu sebe i sve svoje raspoložive resurse u skrb i odgoj djece.

Roditeljstvo je veliki izazov koji ponekad počinje i puno prije rođenja djeteta, već od početka trudnoće ili odluke za posvojenjem i udomljavanjem. Roditelji, osim što mijenjaju sebe i svoje navike, prilogađavaju životne odabire i aspiracije, posao, pa i prostor, kako bi svome djetetu priuštili najbolji mogući život, istovremeno se trude prenijeti ono životno najbitnije kako bi njihovo dijete izraslo u zdravu, odgovornu i samostalnu osobu. Njihova je uloga osigurati da obitelj bude mjesto u kojem se svi osjećaju sigurno, voljeno i zbrinuto, uključujući i njih same.

Činjenica da živimo u nestabilnim vremenima nimalo ne olakšava ovaj zahtjevan posao. Uz sve neizvjesnije radne i životne uvjete, prouzrokovanih kapitalizmom te socijalno neosjetljivim državnim politikama i mjerama, roditelji su te rizike „dužni“ amortizirati i balansirati s brigom koju moraju posvetiti svojoj djeci, kako bi ona što manje osjetila teret opće nesigurnosti. Ovo posebno osjećaju majke koje i dalje preuzimaju većinu tereta roditeljstva na sebe.

Takvo balansiranje obaveza koje se prelijevaju iz radnog u privatno može biti izuzetno iscrpljujuće, ponekad i nemoguće. Stoga je izuzetno važno organizirati društvo kako bi se istinski podržalo roditeljstvo, u svim oblicima. Demografske mjere se moraju shvatiti izvan okvira pronatalitetne politike. Potrebno je osigurati dostupnu, pristupačnu i kvalitetnu skrb za djecu kako bi se olakšalo balansiranje između radnih i roditeljskih obaveza. Potrebno je donositi i provoditi politike i institucionalne prakse koje doprinose rodnoj ravnopravnosti kako bi se očeve jednako uključilo u brigu o svojoj djeci. Potrebno je pripremiti strateške stambene politike kako bi se obiteljima omogućilo priuštivo stanovanje. Potrebno je podignuti životni standard kako napor roditelja ne bi bio sveden na puko preživljavanje. Potrebno je osigurati pristupačnu i kvalitetnu javnu zdravstvenu skrb jer bez zdravih roditelja, nema zdrave obitelji. I u konačnici, treba organizirati i podršku u samom roditeljstvu jer su roditeljske kompetencije nešto na čemu se aktivno i kontinuirano radi, a to nije nimalo lako.

Ako prihvaćamo da je obitelj temelj društvene zajednice, onda sve oblike roditeljstva trebamo podržati konkretnim politikama koje bi omogućile zdrav razvoj svakog člana i članice obitelji, a posebno roditelja koji u tome imaju krucijalnu ulogu. Zato je obilježavanje ovog dana važno, kako bi se simbolički pružila podrška svim roditeljima u nastojanju da svoju roditeljsku ulogu ostvare najbolje što mogu, ali i kao poruka donositeljima odluka da je potrebno donositi strateške i rodno osjetljive politike koje bi istinski osnažile obitelji.

 

Tekst je nastao u sklopu projekta Snažne – aktivna podrška jednoroditeljskim obiteljima. Ovaj tekst izrađen je uz financijsku podršku Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Sadržaj ovog teksta u isključivoj je odgovornosti korisnika i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta davatelja.