Autorica: Lidija Dovođa, volonterka udruge
Siromaštvo, socijalna isključenost i rodna nejednakost – tihi oblik nasilja
Nerijetko se događa da se gotovo s gađenjem ili odbojnošću promatraju osobe koje žive na rubu egzistencije. Sigurna sam da ste u nekom trenutku svjedočile kako se beskućnici ili osobe iz najugroženijih socijalnih skupina tretiraju kao građani i građanke drugog reda. A jeste li se ikada zapitale koliko je tanka granica između „nas“ i „njih“? Koliko bi naš život mogao biti drugačiji da nas zadesi ista nepravda ili gubitak sigurnosti? Granica postaje još tanja ako ste, kojim slučajem, žena. Podaci iz 2016. pokazuju da gotovo 52 milijuna odraslih žena u Europskoj uniji živi u riziku od siromaštva. Brojke su još potresnije ako nadodamo da je 40% tih žena zaposleno. Zaposlenje često nije zaštita – zbog niskih plaća, nesigurnih uvjeta rada i svakodnevne skrbi za druge, žene su često gurnute u kroničnu ranjivost, a mogućnost samostalnog života je ograničena.
Biti siromašna na Balkanu
U zemljama regije siromaštvo ima žensko lice. Na Balkanu je uobičajeno da žene rade nisko plaćene poslove u nesigurnim uvjetima rada. Također je uobičajeno da na žene pada teret kućanskih poslova i emotivnog rada. Prema Državnom zavodu za statistiku, rizik od siromaštva za žene starije od 65 godina je 38,8%, dok je za muškarce 29,3%. Rodna neravnopravnost i ekonomska ranjivosti idu zajedno ruku pod ruku. Ured za ravnopravnost spolova proveo je istraživanje koje pokazuje da se žene češće suočavaju s diskriminacijom na tržištu rada, imaju niže plaće i slabije prilike za napredovanje temeljem čega zaključujemo da financijska ovisnost povećava ranjivost na sve oblike nasilja.
Rezultati istraživanja o menstrualnom siromaštvu navode da značajan broj žena u Hrvatskoj nema pristup osnovnim higijenskim menstrualnim proizvodima, što utječe na njihovu svakodnevicu, zdravlje i mogućnost sudjelovanja u društvenim i profesionalnim aktivnostima. Ove brojke otkrivaju kako ekonomska ranjivost direktno utječe na dostojanstvo, zdravlje i svakodnevni život žena. Prema podacima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, broj evidentiranih beskućnika/ca porastao je s 380 u 2022. na 803 u 2023. godini no stvarno stanje je znatno veće – procjenjuje se da u Hrvatskoj trenutno ima oko 2.000 beskućnika/ca, dok više od 10.000 ljudi živi u neadekvatnim uvjetima (bez pristupa vodi, sanitarijama, struji ili grijanju). Pučka pravobraniteljica ističe da država godinama ne ostvaruje značajnije pomake u prevenciji i pomoći beskućnicima/cama. Veliki je porast beskućnica, koje sada čine 25% ove populacije. Beskućnice su naročito socijalno osjetljiva skupina jer su suočene s posebnim izazovima: rodnom neravnopravnošću, posljedicama obiteljskog nasilja, zdravstvenim problemima te nedostatkom smještajnih kapaciteta (u Hrvatskoj se broji samo oko 450 mjesta u prihvatilištima).
Društvena odgovornost i solidarnost kao prekretnica u borbi protiv siromaštva
Socijalna isključenost nije apstraktna. Ona je itekako stvarna i nalazi se među nama, članovi/ce našeg društva se svakodnevno bore za dostojanstvo. Podrška, solidarnost i dostupnost prava mogu prekinuti ciklus siromaštva i nasilja. Kad žena nema pristup osnovnim resursima ili sigurnom prostoru, nije sama u problemu – društvo je odgovorno. Društvena isključenost osoba koje su siromašne je oblik nasilja koji se osjeća u svakodnevnom životu i tiha prepreka koja umanjuje slobodu, prilike i dostojanstvo. Ako izgubimo empatiju i solidarnost, izgubili smo humanost. Svatko može u nekom trenutku zatrebati pomoć te ljudsko dostojanstvo ne bi trebalo ovisiti o sreći. Naša je odgovornost da se stvori sigurna mreža u kojoj će svaka osoba našeg društva biti zaštićena i poštovana.
Siromaštvo i socijalna isključenost nisu daleki problemi „nekih drugih“. Oni su produžetak društvenih nejednakosti, s posebnim naglaskom na rodne neravnopravnosti, i tihi oblik nasilja. Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti je borba za osnovna ljudska prava.