Skandal, riječ koja nas najčešće asocira na dramu sa slavnim, poznatim i moćnim osobama. Kada tome dodamo optužbe za silovanje dobijemo dramu koja sigurno ne ide u korist bilo kome. 

U seriji “Anatomija skandala” pratimo optužbu za silovanje žene koja je bila u intimnom odnosu s britanskim ministrom. “Skandal” tijekom suđenja biva seciran u najsitnije detalje pri čemu, ipak, pobjeđuje moć muškarca na poziciji, dok je žrtva retraumatizirana više puta. Žena se oči u oči suočava s počiniteljem te je proglašena lažljivicom zbog zakona koji odsutstvo pristanka tumači samo sa riječju NE. No, osim te žene, koja je bila u odnosu s ministrom (na kraju ipak bivšim), osvetu traži i tužiteljica koja je, zamislite, silovana od strane tog istog ministra (tada studenta). Pravda nije zadovoljena, počinitelj nije odgovarao, žene su ponovno proživljavale užas i pokazalo se da moć jednog muškarca može nadići njegova neprihvatljiva ponašanja. Ali, ipak možemo vidjeti da žene znaju pokazati zube.  

Međutim, cijeli skandal odvija se u jednom fiktivnom, Netflix svijetu. Stoga, hajdemo skočiti u realnost. Prije pet mjeseci u medijima izlaze šokantne snimke i fotografije plasirane od strane tadašnje djevojke Masona Greenwoda s optužbom za silovanje i fizičko nasilje. Greenwood je zahtijevao seks jer je ona njegova djevojka i to je njegovo pravo. No, ima li uistinu pravo? Znači li “ne” u vezama jednako kao i kada se radi o neznancima? U društvu često možemo čuti izjave poput “U vezi ste, u čemu je problem?”. Je li zaista kontekst toliko važan za značenje riječi NE? Seks bez pristanka je silovanje. Nije važno jesmo li na prvom ili trećem spoju, u vezi, braku, životnoj zajednici ili neznanci. Silovanje u vezi ili na spoju (date rape) ne događa se samo u svijetu slavnih, fiktivnom, virtualnom svijetu, ono je oblik seksualnog nasilja u kojoj su žrtva i počinitelj u nekom obliku osobne veze ili su bili. Može se dogoditi na prvom spoju, ali i kada je odnos već uspostavljen i razvijen. U Grenwoodovom slučaju imamo već uspostavljen i razvijeni odnos u kojem muškarac silom pokušava dobiti ono za što smatra da ima pravo. Međutim, sržno pitanje je pristanak. Pitanje je koliko društvo opravdava ovakav oblik silovanja? Ne možemo točno utvrditi koliko je date rape prisutan jer se jako rijetko prijavljuje. 

Pokušajmo analizirati zašto se date rape jako rijetko prijavljuje. Krenimo od društva.  Zašto je u društvu teško prihvatljiva činjenica da žena može odbiti seksualni odnos čak i ako je s muškarcem u nekom obliku veze? Jedan dio odgovora možemo pronaći u shvaćanjima silovanja i seksualnim zlostavljanjima koja su zasnovana na široko rasprostranjenim kulturnim mitovima. Osim na društvo, mitovi utječu i na pravne procese i institucije. Mitovi o silovanju su ništa više od lažnih uvjerenja o silovanju i seksualnosti koji žene stavljaju u iznimno nepovoljan položaj. Seksualni odnos koji se dogodio bez pristanka osobe očigledno je silovanje, međutim razumijevanje pitanja vezanih uz pristanak naglašava vezu između tradicionalnih stereotipa o spolnoj ulozi, pojave silovanja u vezi/na spoju i silovanja u vezi/na spoju koji nije prepoznat kao neprihvatljiv ili potencijalno kriminalno ponašanje. Dotaknimo se malo podrobnije i značenja odsutstva pristanka, odnosno toga kada je “da” jednoznačno. Pristanak na seksualni odnos mora biti jasan pa tako partneri moraju entuzijastično biti uključeni i dati dopuštenje za svaki oblik seksualne aktivnosti. Pri tome, ženina šutnja nije pristanak i ne smijemo ju tako tumačiti. Šutnja ne znači “da”. On treba biti dobrovoljan i slobodan. Ukoliko tražimo pristanak sve dok osoba ne kaže “da” – i to je oblik prisile, a ne slobodno odlučivanje o upuštanju u seksualni odnos. A kada zapravo nemamo pristanak? Onda kada osoba eksplicitno kaže “ne”, spava ili je u nesvijesti, pod utjecajem alkohola ili droga. Zatim, kada koristimo moć i autoritet, iskorištavamo povjerenje osobe, kada osoba promijeni mišljenje jer prvotni pristanak ne podrazumijeva kasniji te onda kada osoba neverbalno pokazuje da ne želi seksualni odnos poput odguravanja, izmicanja, tišine, nesudjelovanja u seksualnim aktivnostima, povlačenja, kada izgleda prestrašeno ili tužno. 

Osim toga, normalizacija seksualne prisile u intimnim odnosima jedan je od glavnih razloga zašto se date rape ne prepoznaje kao ozbiljan problem. Seksualni pristanak dobiven fizički nasilnom prisilom jasno se može tumačiti kao silovanje, dok s druge strane emocionalna ili verbalna prisila često prođu ispod radara i ne budu kategorizirane kao silovanje. Pitanje koje možemo postaviti jest kada uopće žena prema kojoj je netko nasilan, bilo fizički, verbalno ili emocionalno, uopće smije reći ne? I što bi se dogodilo ako i kada kaže ne? 

Osim mitova o silovanju i seksualnom zlostavljanju kod silovanja u vezi/ na spoju često nailazimo i na korištenje droge za silovanje. Kada u Google upišete “droge za silovanje” izađe preko 150 000 rezultata u samo 0.46 sekundi. A kada pogledamo sadržaj tih rezultata prvo iskaču članci raznih portala i medija sa svjedočanstvima djevojaka i žena o pokušaju ili uspješnom podvaljivanju navedene droge te njezinim učincima. Korištenje droga za silovanje također smanjuje broj prijava. Jasno je i zašto, droge za silovanje često uzrokuju gubitak pamćenja, svijesti, pružanja otpora. 

Možemo vidjeti da mnogo faktora utječe na rijetkost prijavljivanja date rape-a. Društvo koje je obavijeno kulturalnim mitovima, droge za silovanje, nejasnost pojma “bez pristanka” su sve faktori koji utječu na to da se prisila na seksualni odnos i dalje smatra prihvatljivom. Kao rezultat imamo žrtve silovanja koje nerijetko imaju teže posljedice, češće psihičke prirode, zbog dodatnog faktora gubitka povjerenja. Partnerski odnos u kojem je u nekom trenutku, možda, prevladavalo povjerenje, iskrenost i uvažavanje, u sekundi se pretvorilo u noćnu moru. Date rape se događa u stvarnom svijetu, klubovima, vezama, među osobama svih životnih dobi, na romantičnom spoju. Sržno pitanje je pristanak, stoga kao društvo moramo osvijestiti da žena u bilo kojem trenutku može odbiti seksualni odnos, čak i ako to znači da se predomislila u nekom trenutku, te da ima pravo na poštivanje toga u cijelosti. 

Bez obzira na sva mitovanja i druge faktore koji su oblikovali društvo imamo pravo reći ne onda kada to želimo. Bez obzira koji razlog bio, reći ne je naše pravo koje se treba poštovati. Za svako ponašanje koje ide protiv toga je kriv isključivo i jedino počinitelj, ne postoji  argument koji bi potvrdio suprotno.

 

Domina Kljaković Gašpić, studentica psihologije