Ovdje živi tolerancija2022-02-03T21:04:27+01:00

Project Description

SOS telefon – grad Rijeka provodi građansku akciju naziva „Ovdje živi tolerancija“ s ciljem osvještavanja naših sugrađana o važnosti tolerancije i nenasilja. U nastavku možete pročitati kako toleranciju i različitost vidi Mirjana Jurišić, vrijedna volonterka Udruge. Ova građanska akcija provodi se zahvaljujući financijskoj potpori Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva u sklopu decentraliziranog modela financiranja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

TOLERANCIJA I RAZLIČITOSTI
Živimo u svijetu prepunom različitosti pa se često, kako bi se što bolje prilagodili, oslanjamo na prve utiske. Naš pogled na svijet uvjetovan je našom osobnošću, prvotno učenjem iz obitelji, zatim iz okoline pod čijim utjecajem oblikujemo svoje stavove i vrijednosti usvajajući društvene norme. Stoga svatko od nas na osobit način percipira svijet oko sebe. Oslanjajući se na prve utiske tako na osnovi malobrojnih prvotnih podataka stvaramo dojam o osobi. Utisak se formira na osnovi opažanja fizičkog izgleda, glasa, gesta, mimike ili nekih obrazaca ponašanja. Na taj način na osnovu vlastitog doživljaja ljude grupiramo kao mlade ili stare, ljubazne ili neljubazne i sl. Tako doživljaj drugih ljudi često zna dovesti do pogrešnih pretpostavki o nekome koje s vremenom, ako si damo truda, budu razjašnjene. Nekada nam netko ne „sjedne“ na prvi dojam i zauzmemo negativan stav prema toj osobi, budemo netolerantni u ophođenju prema njoj. Zašto je tome tako? Ljudi smo i koliko god se trudili prilagoditi u biti smo različiti.
Obitelj je jedna od najvažnijih čimbenika tijekom odrastanja. U obitelji od malena učimo društvene vrijednosti, usvajamo norme ponašanja i stoga odgoj za nenasilje i toleranciju treba započeti već od prvog dana života. No obitelj nije jedini učitelj. Sve strukture društva trebale bi se uključiti u odgoj oko tolerancije.
Tolerancija je danas prepoznata kao temeljna ljudska vrijednost kojoj teže moderna društva. Inicijativom Vijeća Europe dana 10.12.1994. godine započeta je europska kampanja za borbu protiv rasizma i netolerancije, koja je poslala poruku „Svi različiti su jednaki“, a Generalna skupština UN-a 1995. je godinu proglasila godinom tolerancije. Međunarodni dan tolerancije 16. studeni (UNESCO) proglašen je 1995. godine od strane Ujedinjenih naroda kojim je pokrenuta velika kampanja s ciljem propagiranja tolerancije. Što je zapravo tolerancija?
Riječ tolerancija vuče korijene iz grčke riječi tolerare što znači podnositi, trpjeti i uvažavati tuđe mišljenje i uvjerenje. Danas se pod tim pojmom označava podnošenje i poštivanje vrijednosti, stavova ili kultura koje se razlikuju od naših vrijednosti, stavova i kulture. Tako toleriramo frustraciju, duševne bolesti, (političke) ideje, tuđe stavove, predrasude i stereotipe, i što je i najteže, druge ljude sa svojim karakteristikama. A najteže je tolerirati nekoga sa istim karakteristikama.
Tolerantan čovjek tako dobiva slobodu. Neopterećen razmišljanjem o onima koje tolerira i negativnim emocijama koje bi oni u njemu mogli izazvati, slobodan je od mržnje, prezira i nesnošljivosti.
Upoznajući druge ljude, razumijevajući drugačije poimanje stvarnosti postajemo bogatiji. Na taj način bolje razumijemo do tada nam strana ponašanja, no također bolje razumijemo i sebe. Smatram da je prihvaćanje i razumijevanje različitosti temelj kvalitetnije komunikacije i života cijele društvene zajednice. Ipak, bogatstvo života nalazi se u toj različitosti.

Budući da volim priče i shodno tomu vjerujem da svaka priča „priča“ nečiji život dosadašnje ću izneseno ispričati kroz priču:
Jednog dana nađoše se na razgovoru dvije djevojke. Tada jedna djevojka reče drugoj:
„Znaš, moja baka mi je uvijek pričala priče o stvarima koje su se desile njoj i o stvarima koje su se desile drugim ljudima. Smatram da moja baka ima jako veliko znanje i životno iskustvo, kaže da se naživjela i da je vidjela mnogo stvari.“
Stoga me je jednog dana pozvala da mi nešto kaže. Rekla mi je: „Postoje ljudi koji poštuju tuđe mišljenje, način na koji drugi ljudi rade, obavljaju stvari i donose odluke, iako se ne slažu s njima ili ne razmišljaju na isti način kao oni. Takve ljude nazivamo tolerantnima. Da, tolerantnima, tako moja baka kaže da se zovu.
Budući da kroz život imamo mnogo nesporazuma, a samo nekolicinu prijatelja, moramo naučiti da ih prihvaćamo takve kakvi jesu i da shodno tomu prihvatimo i način razmišljanja drugih ljudi.
„Stvarno? Čuj, ovo je jako komplicirano. Molim te pojasni mi!“
U redu. Moja baka kaže da ako nismo tolerantni jedni prema drugima, onda ćemo biti kao pas i mačka koji se stalno svađaju. Stoga sam pitala baku zašto se pas i mačka stalno tuku?
„Zato što su netolerantni jedno prema drugom“ – odgovorila mi je.
Što to znači? – upitala sam ponovno.
„To znači da ne prihvaćaju da onaj drugi radi što želi.“ – odgovorila mi je.
„Kao što sam ti već rekla, tolerancija je osobno svojstvo koje podrazumijeva poštivanje tuđih mišljenja, ideja, uvjerenja i postupaka čak iako se razlikuju od naših.“
„A mačke i psi su netolerantni jedni prema drugima, jel’ tako?“
I baka mi reče: „Tako je. Nikad nemoj biti netolerantna prema svojim prijateljima, jer budeš li netolerantna prema njima onda nećeš ni imati prijatelje i bit ćeš kao pas ili mačka koji nikad ne mogu da se sprijatelje.“

NAJNOVIJE VIJESTI

Budite u toku, s nama

1203, 2024

Znanjem do društvene promjene!

Jedan od temeljnih programa Udruge je Prevencije i edukacija, nastao s ciljem doprinosa smanjenju pojavnosti nasilja u budućnosti. Iskustvo našeg rada usmjerilo nas je prema zaključku da je, osim direktnog rada sa žrtvama nasilja, jednako Pročitaj više...

Skip to content