Zakon o radu propisuje da neiskorišteni dio godišnjeg odmora radnik_ca može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Napominjemo da Zakon o radu u čl. 83. određuje da ako radnik_ca koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristi najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik_ca i poslodavac drukčije ne dogovore (naravno, pod uvjetom da je radnik za tu godinu ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od dva tjedna). Radnik_ca koji je ostvario pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju kraćem od dijela godišnjeg odmora iz čl. 83. može taj dio godišnjeg odmora prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Međutim, radnik_ca ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg odmora iz čl. 83. ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora.

Nadalje, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, 

  • zbog bolesti te
  •  korištenja prava na rodiljni, 
  • roditeljski i 
  • posvojiteljski dopust te 
  • dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, 

radnik_ca ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. 

Iznimno od ove odredbe, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji radnik_ca zbog:

  • korištenja prava na rodiljni, 
  • roditeljski i 
  • posvojiteljski dopust te 
  • dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju 

nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, radnik_ca ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.

Prema mišljenju Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i  socijalne politike, “kraj kalendarske godine u kojoj se (radnik, op.a.) vratio na rad” treba tumačiti kao kraj godine koja slijedi godini za koju je godišnji odmor stečen. Dakle, prema takvom tumačenju, ukoliko se radnica nakon korištenja prava na rodiljni/roditeljski dopust na rad vraća u 2023. godini, do kraja 2023. godine od “starog” godišnjeg odmora može koristiti samo onaj za 2022. godinu (jer je 2023. godina u tom slučaju godina koja slijedi 2022. godini, odnosno godini  za koju taj godišnji odmor  stečen). Ako radnica  ima i neiskorištenog godišnjeg odmora za 2021. godinu (te godine kojoj joj prethode), taj godišnji odmor više neće moći iskoristiti, on “propada”.

Osim toga, član_ica posade broda, radnik_ca na radu u inozemstvu ili radnik_ca koji je vršio dužnost i prava državljana u obrani, može godišnji odmor u cijelosti iskoristiti u sljedećoj kalendarskoj godini.

U praksi se javlja nekoliko problema vezano uz primjenu odredaba koje se tiču nemogućnosti korištenja godišnjeg odmora zbog roditeljskih prava. Prvo, u određenim slučajevima se radnice zbog korištenja prava na privremenu nesposobnost za rad vezanu uz komplikacije u trudnoći i prava na rodiljni i roditeljski dopust ne vraćaju na rad u sljedećoj kalendarskoj godini, već u onoj koja njoj slijedi. Primjerice, od 10 mjeseca 2021. traje privremena nesposobnost za rad, a korištenje dopusta završi u ožujku 2023. Zbog različitih okolnosti, događa se da radnica prije korištenja bolovanja zbog komplikacija nije iskoristila cijeli godišnji odmor na koji je stekle pravo u 2021. godini. Zbog navedene odredbi Zakona ona taj dio neiskorištenog godišnjeg odmora „izgubi“ kada se ne vraća na rad u slijedećoj kalendarskoj godini (2022.), nego onoj koja joj slijedi iza nje (2023.) 

U drugim slučajevima, radnica se može vratiti na rad sredinom ili krajem prosinca. Zakon definira da iznimno radnica koja zbog korištenja prava na dopust nije mogla iskoristiti godišnji odmor do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, ima pravo koristiti ga do kraja kalendarske godine u kojoj se vratila na rad, no ako ostvaruje pravo na npr. 30 dana godišnjeg odmora, nije moguće da ga u cijelosti iskoristi do kraja kalendarske godine tj. 31. 12. Ovakvim tumačenjima se zapravo radnici oduzima stečeno pravo na godišnji odmor pa smatramo da je dobra praksa nakon korištenja nekog od navedenih prava omogućiti radnici da koristi sav godišnji odmor koji joj je preostao bez obzira na godinu u kojoj ga je stekla.