U slučaju da smatrate kako je prema vama ili nekome drugome počinjeno kazneno djelo, odnosno ako imate korisna saznanja o kaznenom djelu i počinitelju ali i ako niste sigurni radi li se o kaznenom djelu, prekršaju ili građanskopravnom odnosu, svakako je potrebno obratiti se nadležnim tijelima.

To se čini kaznenom prijavom, koja predstavlja obavijest nadležnom tijelu o postojanju sumnje o počinjenju kaznenog djela. Kaznena prijava se prema zakonu podnosi državnom odvjetništvu – pisano, usmeno ili drugim sredstvom. Moguće ju je podnijeti i anonimno.

Ako se kaznena prijava podnese sudu, policiji ili pak, nenadležnom državnom odvjetniku, spomenuta tijela će podnesenu prijavu sama dalje proslijediti državnom odvjetniku koji je u konkretnom slučaju nadležan za postupanje po njoj. U praksi se iz niza praktičnih razloga kaznena djela najčešće prijavljuju policiji – što ustvari nije pogrešno, jer policija će vašu prijavu proslijediti državnom odvjetništvu.

Sadržaj kaznene prijave nije formalno propisan, ali svatko tko podnosi prijavu trebao bi, ako je to moguće, dostaviti državnom odvjetništvu sljedeće informacije:

1. osobne podatke o počinitelju
2. sve čega se može sjetiti o događaju (npr. vrijeme počinjenja, mjesto itd.)
3. navođenje odgovarajućeg članka u zakonu je poželjno, ali nije nužno da bi kaznena prijava bila valjana
4. treba navesti sve dokaze i činjenice koji su poznati
5. potrebno je navesti i osobne podatke osobe oštećene kaznenim djelom
6. svoje podatke, odnosno podatke o osobi koja podnosi kaznenu prijavu (iako je, ponavljamo, kaznenu prijavu moguće podnijeti i anonimno).

Više informacija i primjer kaznene prijave moguće je pronaći na mrežnim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Po isteku dva mjeseca od podnošenja kaznene prijave ili dojave o počinjenom djelu slučaju žrtva i oštećenik imaju pravo zatražiti od državnog odvjetnika obavijest o poduzetim radnjama.

Državni odvjetnik je dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od šest mjeseci od dana upisa prijave u upisnik kaznenih prijava i o tome obavijestiti podnositelja prijave uz navođenje kratkih razloga te odluke. U tom će roku, dakle, državno odvjetništvo poduzimati i/ili nalagati poduzimanje određenih radni u svrhu prikupljanja dokaza je li kazneno djelo počinjeno ili nije te u tom roku treba ili podignuti optužnicu ili odbaciti kaznenu prijavu.

Člankom 55. Zakona o kaznenom postupku (dalje: ZKP) propisano je da je jedno od prava oštećenika preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika. Dakle, ako državni odvjetnik utvrdi da nema osnova za progon za kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti ili kad utvrdi da nema osnova za progon protiv neke od prijavljenih osoba^[1], dužan je u roku od osam dana o tome izvijestiti oštećenika i uputiti ga da može sam poduzeti progon. Tako će postupiti i sud ako je donio rješenje o obustavi postupka zbog odustajanja državnog odvjetnika od progona u drugim slučajevima. Oštećenik ima pravo poduzeti, odnosno nastaviti progon, u roku od osam dana od primitka premetne obavijesti. Oštećenik koji je preuzeo kazneni progon ima ista prava koja ima državni odvjetnik, osim prava koja državni odvjetnik ima kao državno tijelo. Time se inicijativa za provođenje kaznenog progona prebacuje na oštećenika.

Ukoliko državni odvjetnik pak povodom kaznene prijave utvrdi da ima osnova za (daljnji) kazneni progon, kao ovlašteni tužitelj poduzet će potrebne daljnje radnje. To u pravilu znači da će nadležnom sudu podnijeti na potvrđivanje optužnicu, nakon čega kreće rasprava u kojoj će sud utvrditi je li počinjeno kazneno djelo ili nije.

Autorica: Gloria Kovačević

[1] Osim u slučajevima iz članka 206.c, 206.d i 206.e ZKP-a