U sklopu projekta „Humano obrazovanje- odgovorno društvo“, kojeg zajedno provode Lezbijska organizacija Rijeka “LORI”, Udruga za ljudska prava i građansku participaciju „PaRiter“, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava te Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, predstavljamo vam studentske refleksivne dnevnike, nastale tijekom pohađanja kolegija u udruzi SOS Rijeka.

Projekt „Humano obrazovanje – odgovorno društvo“ provodi se u sklopu Poziva za dodjelu bespovratnih sredstava „Podrška razvoju partnerstava organizacija civilnog društva i visokoobrazovnih ustanova za provedbu programa društveno korisnog učenja“ u okviru Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali“ 2014.-2020. godine .

Produkt projekta bio je kolegij „Rod, seksualnost, identiteti – od opresije do ravnopravnosti“. U sklopu provođenja kolegija u udruzi SOS Rijeka dvije su studentice sudjelovale u mentorskom programu.

Refleksivni dnevnici produkt su stečenog znanja o rodno uvjetovanom nasilju i nasilju u obitelji. Drugi refleksivni dnevnici odnosili su se na komentare na društvenim mrežama vezanima uz rodno uvjetovano nasilje. Ti komentari pokazali su u kolikoj mjeri društvo još uvijek ne razumije, a često nažalost i osuđuje, žene koje su preživjele nasilje ili one koje su doživjele seksualno uznemiravanje i silovanje. Naše su se studentice odlučile s komentatorima obračunati pomoću činjenica koje su naučile tijekom pohađanja kolegija. Nadamo se da će i vama njihovi odgovori biti korisni te vas ostavljamo s porukom: “Razmisli prije nego napišeš!” U nastavku donosimo odlomak iz drugog refleksivnog dnevnika studentice Marte Čaržavec.

„Bitno da su današnje cure i žene svetice, i pune poštovanja prema svojim muškarcima. Pogledajte samo način oblačenja i ponašanja ‘slabijeg’ spola.“

Poštovani,
ja nosim tatinu košulju za van, muške trenirke i majice, nosim štikle, a i dekolte. Jesam li ja oblačeći suknju iznad koljena odgovorna za reakcije suprotnog spola? Ukazujem li ja time da nisam „svetica“?
Kakvo je to ponašanje ‘slabijeg spola’?
Živimo u zemlji u kojoj se često može čuti da žena treba biti podložna, “drugotna”, rađati i biti u službi muškarčevu autoritetu, da su žene “štrace” ako se ponašaju izvan određenih okvira, da im za odgoj treba “opizdilica”, da im “ide dobro za jednu ženu” i slično. Ponekad je lako zaboraviti da je seksizam duboko ukorijenjen u našem društvu, da je spretno upakiran u humor, da ga neki zapravo smatraju normalnim, a ne bi trebali. Ili, još gore, da ga niti ne prepoznaju.
Vesna Parun u pjesmi „Nisam žena“ kaže:
„Ne, nisam žena. Ženu vole. Ženi pjevaju pjesme. Ženi pišu pisma.“
Vi ste, poštovani, napisali pismo od dvije rečenice nama svima. Posebno ženama, jer mi smo slabiji spol, kako kažete. Napisali ste seksistički komentar na temelju svojih predrasudnih uvjerenja, diskriminirajućeg ponašanja prema osobi na temelju roda / spola, na temelju stereotipa o slabijoj kompetentnosti žena. Zadnja je odlika temeljena na staromodnom seksizmu (Swimm, J. K.  Sexism and racism: Old – fashioned and modern prejudices). Glick i Fiske (1996)  razlikuju hostilni (antipatija prema ženama za koje se percipira da uzurpiraju moć muškarca i benevolentni (uključuje stereotipnu percepciju žena i uvjerenje da žene trebaju biti u ograničenim ulogama) seksizam. Diskriminacija po spolu, seksizam – zapravo je više ili manje prikriven falokratizam, pojam koji je nastao sredinom dvadesetog stoljeća da označi dominaciju muškarca nad ženama, koji je usko povezan s patrijarhalnom civilizacijom u cjelini. Žene trpe razne oblike nasilja koje trpe i muškarci. Ali žene također trpe i proživljavaju nasilja koja se ne dogode muškarcima ili im se dogode izuzetno. Većina tih posebnih, rodno uvjetovanih oblika nasilja su seksualne ili reproduktivne prirode. Prema istraživanju iz 2010. godine, jedna od tri djevojke između 16 i 18 godina izjavila je da je doživjela neželjeno dodirivanje u školi. Nadalje, ogroman postotak od 71 posto ispitanika u dobi od 16 do 18 godina najmanje nekoliko puta tjedno doživjelo je da se djevojke naziva pogrdnim seksualnim imenima (drolja i slično). Ovo su činjenice i podaci na temelju kojih možemo mijenjati stav, shvaćanje, odgoj, naslijeđene okvire i pretpostavke o silovanju, slici tijela i ranjivosti. Imajmo uvijek na umu da možemo na sebi raditi, učiti i nadograditi se, nije nam potrebna posebna škola, samo volja i upornost. Desit će se poštovanje, desit će se zadovoljstvo veće od onog prilikom pisanja i objavljivanja uvredljivih komentara, neprikladnih, bezobraznih, komentara iza kojih se često krije osobno nezadovoljstvo, strah, čiji je korijen vjerojatno dubok i proizlazi iz doba odrastanja i odgoja, čija je baza većinom rodno uvjetovana i često povređuje, posebno žene koje su preživjele ili preživljavaju nasilje. Osjećam kao smo u začaranom krugu. I tugu osjećam.
Predodžba svijeta, kao i svijet sam, stvorili su muškarci; oni ga opisuju sa svog stanovišta, koje brkaju s apsolutnom istinom. (Simone de Beauvoir)

„Koja sila tjera žene da iz loše veze uđu u još goriju? Novac, strah od samoće, šta ih tjera?“

Poštovani,
koja je to sila koja muškarca tjera da udari ženu? Da je zlostavlja dugi period? Koje je pravo na to? Vaša druga sintagma savršeno opisuje jedan od razloga žene koja je preživjela nasilje (ili ga proživljava). Žene rade jednako naporno koliko i muškarci, ali su svejedno manje plaćene – u prosjeku za 23% manje. Također, one obavljaju dio posla za koji nisu plaćene (briga o djeci, kućanstvu, odlazak u trgovinu, vožnje djece . . .) Sukladno tome, žena često ostaje u nasilničkom odnosu zbog financijske ovisnosti. Nadalje, vaš navedeni strah od samoće ne postoji. U takvom odnosu postoji jedino strah od repeticije nasilja, što je uglavnom i slučaj i razlog ostajanja u nezdravom odnosu ili potpuno opravdani strah od nerješavanja problema za što su nam dokaz mnogobrojni propusti sustava i tijela države u kojoj živimo, pogotovo kada se radi o nasilju nad ženama. Korijen problema seže u naslijeđene obrasce ponašanja prema ženama. Prema UN-ovoj definiciji, rodno uvjetovano nasilje podrazumijeva da nasilje prema ženama proizlazi iz podčinjenog položaja žene u društvu. Preciznije, nasilje prema ženama uzrokovano je duboko ukorijenjenim patrijarhalnim obrascima ponašanja, stavom da žene vrijede manje od muškarca, da su manje sposobne, manje racionalne, manje pametne. Svojim komentarom pokazujete nerazumijevanje ovog problema. Pa, eto, prema izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova 2017. godine, sudovi od ukupnog broja predloženih zaštitnih mjera, usvajaju samo njih 17%. Prema Libelinim unutarnjim statistikama, tek svaki peti slučaj rodno uvjetovanog nasilja završi kažnjavanjem počinitelja. Prema podacima MUP-a, u posljednjih pet godina u Hrvatskoj 90 je žena ubijeno od strane njihovih muževa, bivših muževa, partnera, bivših partnera ili drugih bliskih muških osoba. Od siječnja do kolovoza prošle godine 5 žena je ubijeno od bliske muške osobe. Svakih 15 minuta jedna žena u Hrvatskoj je zlostavljana, a svaka treća doživi ekonomsko nasilje u partnerskom odnosu. Samo jedna od 15 do 20 žena prijavi silovanje.
Poštovani, još jedna stvar koju želim napomenuti jest da ni jedan nasilnik nije nasilan od početka odnosa. A i kada to učini prvi puta, u stanju je svojim obećanjima, bombonjerama i cvijećem uvjeriti suprotni spol u promjene koje možda traju par dana. I onda opet od početka. Začarani krug. Taj krug potpomažete i vi, neshvaćanjem i zaključcima temeljenima na obrascima, na stranicama kutije u kojoj ste zatvoreni. Onda umjesto da se pitate koja je to sila da djevojke iz loše veze ulaze u još lošije, pitajte se kako joj možete pomoći.