Rodni jaz u plaćama odnosi se na razliku u plaći i prihodima između muškaraca i žena. Prema Izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2021. godinu u 2020. i 2021. godini došlo je do njegovog znatnog smanjenja. Podaci Državnog zavoda za statistiku (DSZ) ukazuju da dok je rodni jaz u plaćama iznosio 13% u 2019., on se gotovo prepolovio te je iznosio 6,9% u 2020., a 7% u 2021. Iz analize kretanja prosječnih bruto plaća muškaraca i žena može se zaključiti da uzrok takvom smanjenja rodnog jaza u plaćama leži u porastu prosječnih plaća žena, te djelomično u smanjenju i stagnaciji prosječnih plaća muškaraca. Također, mogućim razlozima ovakve promjene treba dodati okolnost da su pojedini sektori obilježeni značajnijim smanjenjem broja zaposlenih žena, što se može reflektirati na povećanje prosječne plaće žena u tom sektoru jer se ukupna masa plaće stavlja u odnos s manjim brojem zaposlenica. Međutim, primarne razloge smanjenja jaza u plaćama možemo pronaći u posljedicama procesa na tržištu rada koji su izazvani negativnim utjecajem pandemije bolesti COVID-19 na gospodarstvo (pad prosječne plaće, povećanje plaća u zdravstvenoj i socijalnoj skrbi u kojoj radi 13% ukupno zaposlenih žena, manje bolovanja zbog rada od kuće i sl.). Faktor koji potvrđuje ovu tezu jest okolnost da je u većini djelatnosti (u 14 od 19) u 2021. trend kretanja rodnog jaza u plaćama krenuo ponovno rasti u korist prosječnih plaća muškaraca. Više o tome možete pročitati u Izvještaj Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2021. godinu.
Zakon o radu u čl. 91. propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti.
Jednak rad obavljaju dvije osobe različitog spola ako:
- obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju
- je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti.
Rad jednake vrijednosti obavljaju dvije osobe različitog spola ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja.
Odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnoga akta utvrđena protivno navedenom je ništetna. Poslodavac je dužan, radi ostvarivanja prava na jednakost plaća žena i muškaraca, na zahtjev radnika, radniku dostaviti podatke o kriterijima na temelju kojih je radnik koji obavlja poslove iste ili slične naravi ostvario plaću, ako takav radnik kod njega postoji.
Poštivanje pravila jednakosti rada i rada jednake vrijednosti koji obavljaju dvije osobe različitog spola odnosi se i na primitke koje radnik_ca ostvaruje na temelju radnog odnosa u skladu s člankom 90.a Zakona o radu i koji se ne smatraju plaćom. Tim člankom propisano je da su to sljedeći primici:
- primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.)
- primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška.
Iako se ovim odredbama pokušava osigurati provođenje načela jednake plaće što pozdravljamo, navedeno nije dovoljno. S obzirom na trenutne pregovore i predstojeću Direktivu o transparentnosti plaća te već dostupne prijedloge mjera drugih tijela i organizacija, osiguranje provedbe ovog načela potrebno je detaljnije razraditi. Navedeno u određenom obliku zahtjeva i Europski parlament tražeći da poslodavci s najmanje 50 radnika_ca objave informacije koje olakšavaju radnicima_ama da uspoređuju plaće i razotkriju sve postojeće razlike u plaćama među spolovima u kompaniji. Alati za procjenu i usporedbu razina plaća trebali bi se temeljiti na rodno neutralnim kriterijima i uključivati rodno neutralne sustave ocjenjivanja i sistematizacije radnih mjesta. Ako izvješćivanje o plaćama pokaže rodnu razliku u plaćama od najmanje 2.5%, države članice trebale bi osigurati da poslodavci, u suradnji s predstavnicima radnika_ca, provedu zajedničku procjenu plaća i donesu plan rodne ravnopravnosti. Također se predlaže zabrana tajnosti plaća, i to putem mjera koje zabranjuju ugovorne odredbe koje radnicima_ama ograničavaju otkrivanje informacija o svojim plaćama ili traženje informacija o istoj ili drugim kategorijama plaća. Još jedan važan prijedlog je da se teret dokazivanja prebaci na poslodavca u slučajevima vezanim uz jednakost plaće.