Autorica: Tanja Prokop, volonterka Udruge
Europski dan zaštite djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog nasilja, koji se obilježava 18. studenoga, važan je podsjetnik da svako dijete ima pravo na sigurnost, poštovanje i bezbrižno djetinjstvo. Seksualno zlostavljanje na djeci ostavlja duboke traumatske posljedice, zbog čega je vrlo važno rano prepoznati znakove doživljenog nasilja kod djeteta. O takvim iskustvima djeca nerado govore, te ih pokušavaju što prije zaboraviti. Procjenjuje se da je svako peto dijete doživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja,[1] dok se tek mali broj slučajeva ikada otkrije.
Trauma koju dijete doživi u djetinjstvu ne nestaje sama od sebe, već je potrebna stručna pomoć i podrška, gdje u suprotnom to iskustvo može utjecati na cjelokupan razvoj i život tog djeteta. Seksualno nasilje ostavlja duboke emocionalne i psihološke posljedice, ali i poruku da svijet nije sigurno mjesto. Presudno je da odrasli – roditelji, učitelji/ce, institucije i zajednica – nauče prepoznati znakove nasilja i vjerovati djeci kada progovore.
Društvo koje oblikuje šutnju
Stvarnost pokazuje da su upravo djevojčice često izložene većem riziku od seksualnog nasilja, i to ne samo zbog fizičke ranjivosti, već i zbog društvenih stereotipa koji ih uče šutjeti, prilagođavati se i ne stvarati probleme. Francuska filozofkinja Simone de Beauvoir još je sredinom 20. stoljeća upozorila da djevojčice odrastaju u svijetu koji ih oblikuje prema očekivanjima drugih – često tako da zaborave vlastitu snagu i granice. Kada društvo ne prepoznaje i ne zaustavlja nasilje, ono zapravo potvrđuje te obrasce. Zbog toga je prevencija seksualnog nasilja nad djevojčicama više od pravnog ili zdravstvenog pitanja – to je pitanje jednakosti, dostojanstva i društvene odgovornosti. Srž problema leži u društvenim normama koje osobito djevojčice stavljaju u podređen položaj.
Vrijeme je da razbijemo tišinu
Iako je Hrvatska jedna od 42 zemlje svijeta koje su potpisale tzv. Lanzarote konvenciju – međunarodni sporazum koji kriminalizira sve oblike spolnih delikata na štetu djece – svijest o tom gnjusnom činu i dalje nije dovoljno razvijena. Tradicionalni odgoj, sram i manjak empatije u društvu doprinose tome da se ovaj, ali i drugi oblici nasilja, guraju pod tepih.
Društvene paradigme se moraju mijenjati. Potrebno je osvijestiti da sram ne smije nikada biti na strani žrtve, te da je redovita informiranost o stanju u društvu, a pogotovo u tim ranjivijim skupinama, od velike važnosti. Pogotovo djevojčice svakodnevno podnose breme tradicije, zastarjelih društvenih normi i pravila ponašanja, koja uvelike smanjuju, a ponekada i onemogućuju da se njihov glas čuje.
Obilježavanje 18. studenoga nije samo čin sjećanja, već i obaveza djelovanja. Potrebno je osvijestiti kako se nasilje često događa u tišini, iza zatvorenih vrata, i da je na svima nama da tu tišinu razbijemo. Jer svaka djevojčica ima pravo na djetinjstvo bez straha – a društvo koje to ne osigurava, odriče se vlastite ljudskosti.
____________________________
[1] About one in five children in Europe are victims of some form of sexual violence