… ili ono kada su likovi dobro napisani i istovremeno živciraju
Sin ruskih emigranata, koji su u Sjedinjene Američke Države došli živjeti nekoliko godina prije njegovog rođenja, Irvin Yalom već je za mladih dana pokazao strast prema čitanju.
Po zanimanju liječnik i psihijatar, nekoliko je desetljeća poučavao studente, liječnike i terapeute grupnoj i egzistencijalnoj terapiji. Smatran pionirom na području egzistencijalne psihoterapije, Yalom vjeruje u postojanje jedanaest specifičnih čimbenika promjene i pomaka – u grupnoj terapiji, u međusobnoj interakciji članova grupe razvijaju se povezanost, potpora i integracija.
Svoje cjeloživotno iskustvo na području egzistencijalne psihoterapije Yalom je odlučio pretočiti u roman zanimljivog naslova ”Schopenhauer kao lijek”. Objavljen 2005.g., spomenuti roman nije prvi autorov pokušaj pisanja književnosti. Primjerice, za knjigu ”Kad je Nietzsche plakao” ovjenčan je nagradom Commonwealth Gold Metal, a kasnije je doživjela i svoju filmsku ekranizaciju.
Početkom mjeseca studenoga članice čitateljskog kluba ”Dragi čitaoče” ”SOS – Centra za nenasilje i ljudska prava” – Doris, Tina, Lorena, Tatjana S.N. i Marta, uz sudjelovanje jedinog muškog volonterka Larija odlučile su otkriti u kakvoj su međusobnoj povezanosti slavni filozof Arthur Schopenhauer i grupna psihoterapija.
Roman prati sudbine dvojice muških likova – uglednog psihoterapeuta Juliusa Herzfelda, upravo oboljelog od neizlječivog raka i njegovog bivšeg pacijenta Philipa Slatea, koji tvrdi kako ga je Schopenhauerova filozofija izliječila od neugodnog poremećaja (ovisnosti o seksu), a u međuvremenu se i sam obrazuje kao filozofski savjetnik. Julius nije uspio izliječiti Philipa prije dvadesetak godina pa ponovni susret dvojice starih znanaca rezultira početnom netrpeljivošću.
Međutim, tijekom grupne terapije razvijaju se međuljudski odnosi između polaznika – osim Juliusa i Philipa sudjeluju i Rebecca, Pam, Stuart, Tony i Bonnie. Paralelno s njihovim razmišljanjima i emocijama, Yalom nama čitateljima iznosi činjenice iz života Arthura Schopenhauera (npr. njegov vrlo napet odnos s vlastitom majkom), s ciljem da promijeni neke naše poglede na život koji dišemo.
Otkrivanje slavne ličnosti iz prošlosti (književnika, filozofa i dr.) i približavanje iste mlađoj publici na svjež način nije novost. Književnik Julian Barnes još je 1984.g. objavio ”Flaubertovu papigu”, koristeći činjenice iz autorova života i citate, ne bi li Flauberta učinio pristupačnijim novoj publici, odrasloj u potpuno drugačijem vremenu. Barnes je, također, za glavnog junaka romana postavio doktora u poznoj dobi, opčinjenog Flaubertom. Ono što Barnes nije baš vješto izveo jest ispreplitanje privatnog života (npr. smrt doktorove supruge) s naslijeđem slavnog pisca.
Yalom, pak, uspijeva napraviti i zanimljiv naklon Schopenhaueru i čvrsto držati na oku svoju skupinu muškaraca i žena. Provođenje grupne terapije, Schopenhauerov život (npr. pomanjkanje roditeljske ljubavi, ekonomija ljubavi), citati, duboka karakterizacija likova (”likovi živciraju i bili su dobri” – kaže predsjednica Tina), interakcija između likova (Julius-Philip, Philip-Pam) samo su neki od aduta zbog kojih su naše volonterke ostale oduševljene ovom knjigom.
Uz Juliusovu tragičnu, neizbježnu sudbinu (još više podvučenu njegovom mudrošću), posebnu pažnju zaslužuje početnom mržnjom nabijen odnos između Philipa i Pam. Zašto je mržnja posrijedi, neću otkriti (na čitateljima je da otkriju) – samo ću naglasiti da i ovaj odnos doživljava svoju katarzu. Ljudi su ljudi onoliko koliko umiju oprostiti.
Iskreno, nisam baš ostao oduševljen s romanom. U stvarnom životu psihoterapija je vjerojatno vrlo poticajna metoda interakcije među ljudima, međutim, prenesena na papir, ona s vremenom postaje ”dosadna”, po riječima Marte. Stoga na kraju romana ne mogu poreći svoju ravnodušnost prema likovima (s izuzetkom Juliusa, koji iskače iz monotonog portretiranja likova). I zaključiti da je gospodin Yalom zasigurno izvrstan psihoterapeut i nešto manje dobar pisac.
Arthur Schopenhauer jedan je od glavnih razloga zašto ovu knjigu trebaju pročitati (prije svega) zaljubljenici u filozofiju i psihoterapiju. I sva bića koja rado odabiru raditi na sebi, također. Na temu cjelokupnog životnog rada Irvina Yaloma (rođen 1931.g.) snimljen je dokumentarni film, naslovljen ‘’Yalom’s Cure’’. Uz pionira egzistencijalne psihoterapije u filmu se pojavljuje i njegova supruga Marilyn.
Možda Vama, dragi čitatelji, ova knjiga unese novu radost u Vaše živote.
Volio bih kada bi naposljetku bilo tako…
OCJENE: Doris 5, Tina 5, Lorena 5, Tatjana S.N. 5, Marta 3, Lari 3/4.
Lari Šeta