PONOS I PREDRASUDE: Klasik chick lita
Istražujući nadalje prirodu međuljudskih odnosa, već uhodana ekipa čitateljskog kluba “Dragi čitaoče” (Doris, Tina, Iva, Marta, Tatjana S.N. i moja malenkost – nedostajale su nam Antonela, Tatjana M. i draga dopredsjednica Lorena) izabrala je “Ponos i predrasude” – najpoznatiji roman klasika britanske književnosti s kraja 18. i početka 19. stoljeća, čuvene Jane Austen.
Već od početne, vrlo dojmljive rečenice romana – “Općenito je poznata činjenica da je bogatu neoženjenu čovjeku žena prijeko potrebna.” (str. 5) čitatelj može pretpostaviti čemu će svjedočiti u nastavku djela. A ono prati gospodina i gospođu Bennet u nastojanju za pronalaskom dobrostojećih muškaraca za udaju njihovih pet kćeri.
One su redom Jane, Elizabeth, Mary, Kitty i Lydia i, poput svojih roditelja, pripadaju nižoj klasi britanskog društva. Međutim, dolazak Bingleyja, novog vlasnika imanja Netherfield i njegovog najboljeg prijatelja Fitzwilliama Darcyja, imućnog vlasnika Pemberleyja, probudit će dotad skrivene osjećaje u Jane i Elizabeth…
“Gospodin Bingley se doimao lijepo i gospodski; imao je prijazno lice i ležerno neizvještačeno držanje. Sestre su mu bile otmjene i odjevene po najnovijoj modi. Njegov zet, gospodin Hurst, izgledao je kao pravi gospodin. A njegov prijatelj, gospodin Darcy, odmah je privukao pozornost cijele dvorane svojom divnom, visokom pojavom, lijepim crtama, plemenitim izrazom lica i podatkom, koji je kružio uokolo već pet minuta poslije njegova dolaska, da mu je godišnji prihod deset tisuća funti.” (str. 11)
Da sam žensko, zasigurno bih se zaljubio u Fitzwilliama Darcyja. I to ne zbog gomile novaca, već zbog privlačnog karaktera.
U našoj zanimljivoj raspravi na temu “klasika chick lita”, kako je to napomenula naša novopridošla članica Blanka, imali smo pohvale (Darcy, Elizabeth, gđa Bennet, međuljudski odnos Bennetovih) i pokude (Jane) na račun likova. Također, naglasili smo razlike između romana i istoimene poznate mini-serije s Jennifer Ehle i Colinom Firthom u glavnim ulogama, ponekad i u korist vizualnog pristupa romanu, smatrajući književni predložak kao teže čitljiv, predvidljiv i dosadan.
Ali ipak, uspjeli smo osjetiti borbu Jane Austen za društvenu ravnopravnost žena u nepravedno postavljenoj dominaciji muškaraca (a društvo se u preko 200 godina i nije značajno promijenilo) – snažna, divlja i vječno sumnjičava Elizabeth odlična je protuteža gordom, prepotentnom i u duši predobrom Darcyju, pritom ne bojeći sebe izložiti općem preziru u očima “normalnih” ljudi (pažnju obratiti na junakinjinu požrtvovnost kada bolesnu sestru Jane odlazi pješice posjetiti – usput, njihov podupirući odnos prvi je razlog zašto se ovome romanu treba, s vremena na vrijeme, vraćati. Drugi razlog su pisma, balovi i ples…)
Samozatajna i nenametljiva Jane jedan je od meni najdražih likova u knjizi – možebitno i lik kroz koji spisateljica gleda svijet uokolo sebe. Naime, neovisno o pokvarenosti/zlobi određenih likova (npr. Catherine de Bourgh i njezina neopravdana drskost prema Elizabeth, Wickhamova rastrošnost i nedosljednost u braku s Lydijom, a za njih vrijedi i obrnuto), Jane za svakoga umije naći pozitivnu riječ.
Stoga, milo mi je, poslije mnogih osjećaja, stečenih tijekom čitanja, na kraju romana zaključiti sljedeće: dobrim likovima pružena je šansa za puno bolji život, a onim zločestim preostaje samo jedno – složiti se s izborom onih dobrih osoba, kojima su, po mogućnosti, do jučerašnjeg dana otežavali živote.
Prava bajka.
Nisam siguran je li Austen voljela čitati bajke za života, no upravo s bajkovitim osjećajem ispunjenosti i sreće ona zatvara svoje viđenje britanskog društva s kraja 18. stoljeća.
Profinjena majstorica međuljudskih odnosa – a s čijeg smo klasika u našem razgovoru prešli lagano na temu položaja žene u današnjem društvu.
I naposljetku odabrali potresan roman “Gonič zmajeva” Khaleda Hosseinija za raspravu u ožujku…
OCJENE: Doris 4, Iva 3, Marta 3, Tina 3/4, Lari 5, Blanka 3, Tatjana S.N. 5.
Lari Šeta